Banner
Gradska knjižnica i čitaonica "Metel Ožegović" Varaždin

Fulvio Tomizza

Fulvio Tomizza
Rođen: 26.01.1935. Wikipedia
(Juricani kod Umaga, HRV)
Umro: 21.05.1999.
Opis:Talijanski književnik
Jezik:talijanski
Izvor:Wikipedia

Fulvio Tomizza (Juricani kod Umaga, Hrvatska 26. siječnja 1935. – Trst (tal. Trieste), 21. svibnja 1999.), talijanski književnik, rođen u Hrvatskoj, koji je uvijek isticao svoje istarsko podrijetlo.
Pokopan je u rodnoj župi Materadi.

Naraštaji njegovih predaka gradili su njegove Juricane, selo župe Materada nadomak Umaga.
Školovao se u Gorici i Kopru.
U drugom poraću otac odlučuje s obitelji napustiti zemlju i otići u Italiju.
Tomizza duboko proživljava iskustvo iskorjenjivanja, osjećaj podijeljenosti između ˝novog˝ i ˝starog˝ svijeta.
Ponovno pokušava živjeti u tadašnjoj Jugoslaviji.
Pohađa Akademiju dramskih umjetnosti u Beogradu, radi kao redateljski asistent u Ljubljani.
Međutim, u trenutku kada je sudbina Istre konačno poznata, kada je završena era njezine pripadnosti Italiji, Tomizza se odlučuje za trajno nastanjenje u Italiji.
Zajedno sa još oko 200.000 optanata, optira za odlazak u Italiju (s time da su brojni Hrvati i Slovenci iskoristili ovu pravnu mogućnost za napuštanje Jugoslavije i odlazak u Italiju i prekomorske zemlje), suočivši se sa sudbinom stranca u Trstu.
Tada započinje njegova pripovjedačka era.
Svu bol i duboku zbunjenost prepušta papiru, rasvjetljava zapletenost misli i osjećaja.

Opisujući rodnu Istru u svojim djelima Tomizza je uvijek zagovarao potrebu suživota i snošljivosti jednih prema drugima.
Mirio je razne etničke i ljudske različitosti.
Materada (1960.) je Tomizzin književni prvijenac. Iako u njoj opisuje mučno iskustvo egzodusa, ona je i topla priča i dnevnik sjećanja onih koji su otišli.
Slijedi Djevojka iz Petrovije (1963.) koja je drugi dio iste pustolovine, kasnije cjeline Istarska trilogija (1967.).
Justina (Giustina), središnji lik ovog romana, ne uspijeva se snaći u novom gradu, kopni u potrazi za putom nemogućeg povratka.
Bagremova šuma (1966.) završni je roman Istarske trilogije.
Izbjeglička sudbina suočena je s bespovratnim iskorjenjivanjem, a spas od goreg moguć je samo prihvaćanjem sudbine, prihvaćanjem zemlje. Slijedi autobiografska trilogija: Peto godišnje doba (1965.), Stablo snova (1969.) i Mirjamin grad (1971.). Romanom Bolji život (1977.) predstavio se kao povjesničar svog kraja.
Mnogi ovo djelo smatraju njegovim najboljim uratkom.

Ostala djela:
Naopaki toranj (1971.)
Zbirka kratkih priča i zapisa
Kamo se vratiti (1974.)
Prijateljstvo (1980.)
Zlo dolazi sa Sjevera (1984.)
Jučer, prije stotinu godina (1985.)
Mladenci iz ulice Rossetti (1986.)
Kad je Bog napustio crkvu (1986.)
Mletačka nasljednica (1988.)

Nagrade i priznanja
1965. Nagrada Selekcije Campiello, za roman Peto godišnje doba
1969. Nagrada Viareggio, za roman Stablo snova
1972. Nagradu Fiera, za roman Mirjamin grad
1974. Nagradu Selekcije Campiello, za roman Kamo se vratiti
1977. Nagradu Strega, za roman Bolji život
1979. Nagradu austrijske države za europsku književnost
1986. Nagrada Selekcije Campiello, za roman Mladenci iz ulice Rossetti
1992. Nagrada Selekcije Campiello; Nagradu Boccaccio, za roman I rapporti colpevoli

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Wikimedia,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.
Ako objavljena slika nije u skladu s autorskim pravima, javite nam kako bi je mogli ukloniti.