VIDA, VIKTOR (2. 10. 1913, Kotor - 25. 9. 1960, Buenos Aires).
Školovao se u rodnom gradu: dva zadnja razreda gimnazije i maturu polaže u tadašnjoj Podgorici.
Obitelj zatim seli u Zagreb i Vida tu diplomira jugoslavenske književnosti i talijanski jezik i književnost, 1937.
Godinu dana stipendist u Rimu, po povratku knjižničar Talijanskog instituta; u rujnu 1941. suplent na I. gimnaziji u Zagrebu; u kasno proljeće 1942. bježi u Veneciju pa Rim.
Tu ostaje do 1948, kad sa ženom i malim sinom odlazi u Buenos Aires.
Teško živi kao skroman državni činovnik.
Slomljen emigrantskom atmosferom i nesavladivim domotužjem, počinja samoubojstvo.
U književnosti se javio kao sudionik mladog ˝pečatovskog˝ kruga, ali pod trajnim dojmom gričevaca i talijanskih hermetističkih eksperimenata međuratnog vremena.
DJELA:
- Svemir osobe. Buenos Aires, 1956;
- Sužanj vremena. Buenos Aires, 1962;
- Sabrane pjesme. Buenos Aires, 1962;
- Otrovane lokve, Zagreb, 1971;
- Izabrana djela (zajedno: Delorko, Šolc, Vida), PSHK, knj. 139, Zagreb, 1982.