Banner
Gradska knjižnica i čitaonica "Metel Ožegović" Varaždin

Tadija Smičiklas

Tadija Smičiklas
Tade
Rođen: 01.10.1843. Wikipedia
(Reštovo, HRV)
Umro: 08.06.1914.
Mjesto djelovanja:Rijeka, Zagreb, Varaždin, Karlovac
Opis:Hrvatski povjesničar i političar
Jezik:hrv
Izvor:Wikipedia, Ivo Frangeš: Povijest hrvatske književnosti: Zagreb: 1987

Tadija Smičiklas (Reštovo, Žumberak, 1. listopada 1843. - Zagreb, 8. lipnja 1914.), hrvatski povjesničar i političar.

Gimnaziju je završio u Zagrebu u grko-katoličkom sjemeništu, studirao je povijest i zemljopis u Beču.
Profesorsku karijeru započinje na riječkoj gimnaziji (1870.), da bi nekoliko godina kasnije bio imenovan profesorom gimnazije u Zagrebu, a 1882. postaje redovitim profesorom Filozofskoga fakulteta.
Godine 1883. izabran je pravim članom JAZU.
Pripadao je Narodnoj neodvisnoj stranci, pristaša je i poštovatelj Račkoga i Strossmayera, a njegovi zastupnički govori u Hrvatskom saboru imali su velikoga odjeka.
Tako je godine 1891. u Saboru izjavio: ˝Mi hoćemo da nezavisna Hrvatska ima onaj položaj u monarhiji, koji imade i Ugarska˝.
Također su glasoviti njegovi govori protiv bana Khuena povodom ˝arhivske afere˝ (otuđenja velikoga dijela hrvatske arhivske građe i njezina premještaja u Budimpeštu), te je učestalo tražio da se ˝komorski spisi˝ vrate u Zagreb.
Studijske godine 1886./7. bio je dekan Filozofskoga fakulteta, a odmah potom izabran je i za rektora hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu.
Od 1875. odbornik je Matice hrvatske, a od 1889.-1891. i njezin predsjednik; zajedno s Kukuljevićem založio se da se Matica ilirska godine 1874. preimenuje u Maticu hrvatsku.
Godine 1900. izabran je za predsjednika JAZU i na tom položaju ostao je do smrti.
Umirovljen je 1905. godine, na vlastitu molbu.
Bio je počasni građanin Zagreba, Varaždina i Karlovca.
Smičiklas je bio izuzetno poštovan u svim staležima društva i kao veliki domoljub i kao sjajan znanstvenik.
Kako je bio neženja često se kod njega skupljala intelektualna zagrebačka (i hrvatska) elita.

˝Povijest Hrvata˝ izdao je u dvije knjige (prvi dio izlazi u Zagrebu godine 1882, a drugi dio 1879., dakle, obrnutim redosljedom) prva je cjelovita sinteza povijesti hrvatskoga naroda koja je izuzetno mnogo podigla nacionalni osjećaj kod Hrvata.
Znanstveni ugled učvrstio je objavljivanjem, u deset knjiga, velike zbirke hrvatskih pravnih tekstova od samih početaka, ˝Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae˝.

DJELA:
- Život i djela Vjekoslava Babukića, Zagreb, 1876;
- Poviest hrvatska, I-II, Zagreb 1882; 1879;
- O postanku Osmana. Inauguralni rektorski govor, Zagreb, 1887;
- Dvjestogodišnjica oslobođenja Slavonije, Zagreb, 1891;
- Matica hrvatska od godine 1842. do godine 1892. Spomen knjiga, (s Franjom Markovićem), Zagreb, 1892; - Život i djela dra Franje Račkoga, Zagreb, 1895;
- Nacrt života i djela biskupa J. J. Strossmayera i izabrani njegovi spisi: govori, rasprave i okružnice, Zagreb, 1906.

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Wikimedia,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.
Ako objavljena slika nije u skladu s autorskim pravima, javite nam kako bi je mogli ukloniti.