Stjepan Horvatić, hrv. botaničar (Varaždin-Breg, 4. X. 1899. – Zagreb, 29. V. 1975.).
Studirao prirodopis i zemljopis na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1918–23).
Od 1926. bio je asistent u Botaničkom zavodu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje je doktorirao 1927. Bio je
izvanredni prof. botanike na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (1938–41) i redoviti prof. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu (1941–47). Od 1947. do umirovljenja 1970. redoviti prof. u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu.
Glavno je i najplodnije područje njegova znanstv. rada istraživanje vegetacije, a najviše je istraživao vegetaciju našega primorskoga krša.
Istraživao je i taksonomske odnose nekih polimorfnih biljnih svojta, osobito roda ivančica (Leucanthemum), te opisao nekoliko novih svojta.
Floristički je istražio sveukupnu vaskularnu floru otoka Plavnika i Paga.
Bio je direktor Instituta za botaniku Sveučilišta u Zagrebu (1960–73), gl. urednik časopisa Acta Botanica Croatica (1957–68), urednik za botaniku u Enciklopediji Leksikografskog zavoda.
Član JAZU (od 1966).
Objavio je 60-ak znanstv. radova, nekoliko udžbenika i priručnika te mnoge popularnoznanstvene i stručne članke.
Napisao je Ilustrirani bilinar (1954), priručnik za određivanje porodica i rodova višega bilja.
Dobitnik nagrade »Ruđer Bošković« (1964) i Nagrade za životno djelo (1973).