Marko Martinoviæ

Marko Martinoviæ - Car (Polje kod Travnika, 8. ožujka 1933. - 23. listopada 2003.) bio je hrvatski pjesnik i pisac iz BiH.
Pokopan je u Vitezu.

Uvršten je u antologiju ½Hrvatska proza u BiH od Matije Divkoviæa do danas½ (1995.) prireðivaèa Veselka Koromana.

Prema rijeèima kritièara Željka Grahovca: ½Izuzimajuæi književno djelo pokojnog Vitomira Lukiæa, doista bi se teško mogao pronaæi u novijoj književnosti bh. Hrvata pripovjedaè ravan Martinoviæu½.

Smatra ga se predvodnikom ½viteškog novog književnog naraštaja½ (kamo se ubrajaju Ivo Totiæ, Željko Kocaj, Ivica Maros, Ðurðica Èiliæ-Škeljo, Anto Zirdum i drugi).

Zlatna povelja Matice hrvatske 1995. za zbirku prièa ½Isus u podrumu½.

Po njemu se zove i književna nagrada ½Marko Martinoviæ Car½, utemeljena 2007.

Djela
Zvona i tišine (pjesme, 1962.)
Tražio sam Augusta (prièe, 1981.)
Ljudi u vremenu (reportaže, 1987.)
Ljubav i smrt u dolini Lašve (proza i poezija, 1989.)
Vitez i lov (1990.)
Isus u podrumu (prièe, 1995.)
Zvona i tišine (pjesme, 1996. - ponovljeno i dopunjeno izdanje)
Propitivanje: post scriptum (književne kritike i eseji, 1998.)
Gutaèi žaba (prièe, 1999.)
Prosinaèke kiše (prièe, 2002.)
Salon namještaja (prièe, 2003.)