Buddy Holly

Charles Hardin Holley poznatiji kao Buddy Holly (Lubbock, 7. rujna 1936. - kraj Mason Citya, 3. veljaèe 1959.), amerièki pjevaè, kantautor i pionir rock and rolla.

Promjena u njegovu prezimenu iz ½Holley½ u ½Holly½ nastala je kao pogreška u ugovoru koji je trebao potpisati, u kojemu je njegovo ime pisano ½Buddy Holly½.
To ime je onda prihvaæeno kao profesionalni pseudonim.
Na njegovom nadgrobnom spomeniku ugravirano je ime ½Buddy Holley½.

Buddyja Hollyja smatraju jednim od najutjecajnijih utemeljitelja rock ’n rolla.
2004. godine ga je èasopis Rolling Stone uvrstio na 13. mjesto popisa ½100 besmrtnika popularne glazbe½.
Iako je njegova karijera naglo prekinuta tragiènom smræu, njegovo djelo uvrštava se meðu najznaèajnija ostvarenja u povijesti rock glazbe.
Njegova glazba ne samo da æe utjecati na njegove suvremenike, nego i buduæi smjer popularne glazbe, ukljuèujuæi i Beatlese.

Buddy Holly roðen je 1936. kao Charles Hardin Holley u gradu Lubbocku u Teksasu kao sin Lawrencea Odella Holleyja i Elle Pauline Drake.
Holleyjevi su bili glazbena obitelj i kao mladi djeèak, Holley je uèio svirati violinu (njegova braæa nauljila bi žice tako da ga nitko ne èuje svirati), te klavir i gitaru.
U jesen 1949. u Srednjoj školi Hutchinson upoznao je glazbenika Boba Montgomeryja. Imali su sliène interese u glazbi i uskoro su se udružili u duo ½Buddy i Bob½.
Isprva pod utjecajem bluegrass glazbe, pjevali su harmonijske duete u mjesnim klubovima i srednjoškolskim predstavama za talente.
Njegovi glazbeni interesi rasli su kroz srednju školu dok je pjevao u školskom zboru.

Holly se okrenuo rock glazbi kada je uživo vidio pjevanje Elvisa Presleyja u Lubbocku poèetkom 1955.
Njegov postupni prijelaz na rock završen je izvodio prije nastupa Billa Haleya i njegovih Cometsa, na mjesnoj predstavi koju je organizirao Eddie Crandall, koji je takoðer bio menadžer Martyja Robbinsa.
Nakon što ga je poslušao, ponudio mu je ugovor s Decca Recordsom za solo angažman, koji je i prihvatio.
Prema knjizi Amburn (str. 45), njegovo javno ime promijenjeno je iz ½Holley½ u ½Holly½ 8. veljaèe 1956., kada je potpisao ugovor.
Meðu snimkama za tu kuæu bila je i ranija inaèica singla ½That’ll Be The Day½ koja je za naslov uzela frazu koju je lik Johna Waynea ponavljao u filmu iz 1956. ½Tragaèi½.

Vrativši se u Lubbock, Holly je osnovao svoj bend The Crickets i poèeo snimati u studiju Normana Pettyja u gradiæu Clovis u Novom Meksiku.
Norman je imao kontakte u glazbenoj industriji i vjerujuæi da æe singl ½That’ll Be the Day½ biti hit, kontaktirao je izdavaèe.
Coral Records, podružnica izdavaèke kompanije Decca prihvatila je ugovor s Buddyjem Hollyjem i Cricketsima.
Ovo je dovelo Hollyja u neobiènu situaciju obveze prema dva ugovora odjednom.
Prije nego je taj singl objavljen širom SAD-a, Holly je svirao gitaru u hit singlu ½Starlight½ iz travnja 1957. s Jackom Huddleom.
Prvotna, neuspješna verzija pjesme ½That’ll Be the Day½ bila je sporija i otprilike pola oktave viša od hit verzije.

Holly je uspio premostiti neke od rasnih podjela koje su obilježavale rock ’n’ roll glazbu.
Dok je Elvis Presley èinio crnaèku glazbu prihvatljiviju bijelcima, Holly je pridobio sasvim crnaèku publiku kada su Cricketsi zabunom rezervirali u njujorški Apollo Theater (iako je, za razliku od neposrednog prihvaæanja prikazanog u filmu iz 1978. ½The Buddy Holly Story½, zapravo je trebalo nekoliko izvedbi da bi publika prihvatila njegov talent).

Nakon objavljivanja nekoliko vrlo uspješnih pjesama, Holly i Cricketsi 1958. godine odlaze na turneju u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Iste godine, upoznaje Mariju Elenu Santiago, roðenu 1935. u San Juanu u Puerto Ricu, recepcionerku njujorškog glazbenog izdavaèa.
Zaprosio ju je na prvom spoju - isprva je mislila da se šalio, no ubrzo su se vjenèali u Lubbocku, 15. kolovoza 1958., manje od dva mjeseca nakon što su se upoznali.
Maria je s njim putovala na nekim turnejama, obavljajuæi poslove od pranja rubl