Michael Faraday

Michael Faraday (Newington Butts, 22. rujna 1791. - Hampton Court, 25. kolovoza 1867.) je bio britanski znanstvenik (fizičar i kemičar) koji je odgovoran za mnoga otkrića na području elektromagnetizma i elektrokemije.
Izumio je i prvi oblike stroja koji je kasnije postao Bunsenov grijač, neizostavni dio u laboratorijima kao izvor topline.

Michael Faraday bio je velik znanstvenik.
Neki povjesničari znanosti nazivaju ga velikim eksperimentalistom u povijesti znanosti.
Njegova influencija jako je doprinijela, da je elektrika važan dio tehnike.
Fizička jedinica za kapacitet, farad (F) nazvana je u njegovu čast.

Michael Faraday rođen je u malom mjestu Newington Butts, u blizini Londona.
Živio je u siromašnoj obitelji pa se morao sam obrazovati.
S četrnaest godina postao je zamjenik knjigovođe i prodavača pod imenom George Ribeau.
U sedam godina rada pročitao je mnogo knjiga i razvio interes za znanost, a posebno za elektricitet.

Sa devetnaest godina Faraday je studirao kod priznatih kemičara Sir Humphrya Davya, predsjednika Royal Society i Johna Tatuma osnivača City Philosophical Society.
Nakon što je Faraday poslao Davyu, on mu je rekao da će ga držati na umu, no da se još uvijek drži knjigovodstva.
Nakon što je Davy oštetio vid pri pokusu sa dušikovim trikloridom soš poznatijim kao trikloramin postavio je Faradaya za tajnika. Kad je John Payne iz Royal Society dobio otkaz, Davy je predložio Faradaya kao laboratorijskog asistenta.
Faraday je jedva dočekano napustio svoj posao kao knjigovođa iz razloga jer je njegov radnik, Henry de la Roche, bio nervozan.

Michael Faraday rođen je u malom mjestu Newington Butts, u blizini Londona. Živio je u siromašnoj obitelji pa se morao sam obrazovati. S četrnaest godina postao je zamjenik knjigovođe i prodavača pod imenom George Ribeau. U sedam godina rada pročitao je mnogo knjiga i razvio interes za znanost, a posebno za elektricitet.

Sa devetnaest godina Faraday je studirao kod priznatih kemičara Sir Humphrya Davya, predsjednika Royal Society i Johna Tatuma osnivača City Philosophical Society. Nakon što je Faraday poslao Davyu, on mu je rekao da će ga držati na umu, no da se još uvijek drži knjigovodstva. Nakon što je Davy oštetio vid pri pokusu sa dušikovim trikloridom soš poznatijim kao trikloramin postavio je Faradaya za tajnika. Kad je John Payne iz Royal Society dobio otkaz, Davy je predložio Faradaya kao laboratorijskog asistenta. Faraday je jedva dočekano napustio svoj posao kao knjigovođa iz razloga jer je njegov radnik, Henry de la Roche, bio nervozan.

U takvom društvu gdje su staleži imali važnost, Faraday se nije smatrao gentelmanom.
Još se govorilo da je Davyeva žena Jane Apreece Faradaya tretirala kao seljaka te ga je tjerala da sjedi sa služničadi.
No ne zadugo je Faraday nadmašio Davya.

Njegovi najveći i najpoznatiji radovi bili su s elektricitetom.
Nakon otkrića danskog kemičara pod imenom Hans Christian Orsted, potaknula je Davya i Wollastona da 1821. pomoću Orstedovog elektroagnetizma pokušaju konstruirati električni motor, no u tome nisu uspjeli. Faraday, je nakon diskusije s tom dvojicom počeo raditi na dva stroja koja su radila na principu takozvane elektromagnetske rotacije: neprestana kružna rotacija oko kružne magnetske sile zavezane oko žice.
Žica koja ga produžuje u živu s magnetom unutra rotirala bi se oko magneta pomoću struje iz električne baterije.
Taj izum poznat je kao homopolarni motor.
Ovi su eksperimenti i izumi bili osnova moderne elektromagnetske tehnologije.
No onda je počinio pogrešku.
Svoj eksperiment je izdao prije pokazivanja Wollaston] i Davyu što je bio uzrok njegovog povlačenja s područja elektromagnetizma na nekoliko godina.

Nakon deset godina, 1831. započela je serija njegovih eksperimenata u kojoj je otkrio elektromagnetsku indukciju, no taj eksperiment zasijenjen je otkrićem drugog znanstevnika pod imenom, Francesco Zantedeschi.
On je otkrio da ako provuče magnet kroz krug od žice da