Ivan Rendić

Ivan Rendić (Imotski, 27. kolovoza 1849. - 29. lipnja 1932.), hrvatski kipar.

Kiparstvom se počinje baviti već u ranoj mladosti zahvaljujući kamenoklesarskoj tradiciji na otoku Braču gdje je proveo djetinjstvo.
Likovnu akademiju završio je u Veneciji 1871., a potom se nekoliko godina usavršavao u kiparskim ateljeima firentinskih majstora.
Kasnije je uglavnom živio i djelovao u Trstu gdje je i nastao najveći broj njegovih djela.
U domovini je najviše izlagao u Zagrebu i Splitu.

Prvi je značajni i umjetnički obrazovani hrvatski kipar.
Radio je u realističkom stilu s elementima naturalizma, osobito u obradi detalja.
Oko 1900. prihvaća secesijski stil, nastojeći mu folklornim motivima dati osobno i nacionalno obilježje.
Rendić je izradio oko 200 kipova.
Najpoznatiji su njegovi javni spomenici podignuti u čast hrvatskih velikana koje nalazimo po čitavoj Hrvatskoj, na primjer: poprsja hrvatskih velikana Medulića, Klovića, Krste Frankopana, Nikole Jurišića i Augusta Šenoe na zagrebačkom Zrinjevcu, zatim spomenik Petru Preradoviću u Zagrebu i Andriji Kačiću Miošiću u Makarskoj, na temelju kojeg je postavljen jednak kip u Zagrebu te Ljudevitu Gaju u Krapini.

Od 1921. živi u Supetru, gdje je uzalud nastojao osnovati školu za umjetničku klesariju.
Oduzimanje narudžbe Petrinovićeva mauzoleja u Supetru, djela što ga je smatrao životnim, zadao mu je težak udarac.
Živio je do smrti u potpunoj bijedi.

Zbog svoje potpore hrvatskom preporodu, bio je nerijetkom i meta napadima talijanaša i talijanskih ekspanzionista, pogotovo dok je radio u Trstu.