Ferdo Livadi

Ferdo Livadi
rodno ime:Ferdinand Wiesner
Rođen: 30.05.1799.
(Celje, SVN)
Umro: 08.01.1879.
Opis:Hrvatski skladatelj, prvi moderni hrvatski skladatelj, zaetnik narodnog stila u hrvatskoj glazbi
Izvor:Wikipedia; Znameniti i zasluni Hrvati od 925-1925; str 162

Ferdo Livadi (Celje, 30. svibnja 1799. - Samobor, 8. sijenja 1879) je hrvatski skladatelj, prvi moderni hrvatski skladatelj, zaetnik narodnog stila u hrvatskoj glazbi, te jedan od voa Ilirskoga pokreta, odnosno Hrvatskog narodnog preporoda.

Rodio se 30. svibnja 1799. godine u Celju (danas Republika Slovenija).
Otac mu je bio sudski pristav.
Godine 1809. Ferdo je od tetke naslijedio imanje u Samoboru te se obitelj preselila na samoborsko imanje.
U Samoboru je Livadi zavrio osnovnu kolu, a gimnaziju je pohaao u Zagrebu.
Prvo glazbeno obrazovanje stekao je u samoborskoj koli, gdje mu je uitelj bio Josip Herovi, osniva samoborske puhake glazbe (1807.).
U Zagrebu je nastavio obrazovanje uei pjevanje i violinu.

Godine 1815. otac ga alje u Graz (Austrija) na studij prava.
U isto je vrijeme Livadi je studirao i glazbu kod skladatelja Anselma Httenbrennera, prijatelja Beethovena i Schuberta.
Uskoro je Livadi postao poznat u Grazu kao violinist, pijanist i skladatelj, pa ga je tajersko glazbeno drutvo proglasilo poasnim lanom.
Nakon to je diplomirao pravo 1822. godine, elio je otii u Be i stei doktorat, te nastaviti svoje glazbeno obrazovanje.
Ali, s navrene 24 godine, otac mu je, u skladu s tetkinom oporukom, predao imanje.
Livadi se morao vratiti u Samobor i skrbiti za imanje.
U Grazu se i oenio 24. veljae 1823. godine s Katarinom Presinger.
Punih 56 godina proveo je Livadi u svome dvorcu i bio je domain svim istaknutim osobama i voama Ilirskoga pokreta.
Njegovi stalni gosti bili su, pored Gaja, Ljudevit Vukotinovi (Livadi je uglazbio njegovu pjesmu Okike vrane), Dragutin Rakovac, Petar Preradovi, Stanko Vraz (koji se prilikom posjeta Samoboru zaljubio u u lijepu Gajevu neaku - Ljubicu Julijanu Cantilly i posvetio joj svoju knjigu pjesama Gjulabije), Vatroslav Lisinski (autor prve hrvatske opere Ljubav i zloba) i mnogi drugi.
Livadia su posjeivali i mnogi strani umjetnici kao Willmers, Julius Epstein, Leopold Zellner, Grn, Stazi-Stger, Zadrobilkov, Cecilija Frank, itd.
Njegov gost bio je i slavni Franz Liszt za svoga posjeta Zagrebu 1846. godine.

Livadi je prouavao i skupljao narodno glazbeno blago i koristio ga u svojim skladbama. On je u svome domu jedne zimske veeri 1833. godine skladao glazbu za prvu i najslavniju hrvatsku budnicu Jo Hrvatska ni propala na tekst svoga prijatelja i voe Ilirskoga pokreta Ljudevita Gaja. Kako je Gaj sam pripovijedao, poetkom 1833. godine vozio se naveer saonicama Livadiu u Samobor. Oaran ljepotom zimskog krajolika i seljakom glazbom koja je dopirala iz oblinjeg sela, poeo je slagati stihove. Stigavi u Livadiev dom, pohitao je uz stube, zatraio papira i zapisao pjesmu. Livadi je sjeo za svoj glasovir i prema Gajevu pjevuckanju skladao glazbu u narodnom ritmu. Ta je pjesma ubrzo postala svojevrsnom himnom Ilirskoga pokreta. Prvi puta javno je izvedena u zagrebakom kazalitu 7. veljae 1835. godine u meuinu izvedbe predstave Josefa Schweigerta Die Magdalenen-Grotte bei Ogulin (na njemakom). Za zbor i orkestar popijevku je priredio dirigent Juraj Wiesner von Morgenstern. Otpjevana na hrvatskom, pjesma je doivjela burne ovacije, ponovljena je deset puta i redovno je izvoena u kasnijim reprizama predstave. Ferdo Livadi je priredio skladbu za glas i klavir za prvi javni nastup esnaestogodinje grofice Sidonije Erddy u oujku 1835. godine. Ona je kasnije pjevala u mnogim izvedbama djela ilirskih skladatelja.

Ferdo Livadi je skladao glazbu vie od 40 godina.
Iza njega je ostao sauvan opus od oko 140 hrvatskih popijevaka, desetak slovenskih, 45 njemakih, 32 crkvene, 40 koranica za glasovir, 20 plesova i oko dvadeset raznih drugih skladbi.
Svojim je djelom otvorio put hrvatskoj nacionalnoj glazbi Vatroslava Lisinskog i Ivana Zajca.
Livadi je takoer aktivno sudjelovao i u drutvenom i politikom ivotu Samobora.
U jednom je mandatu bio zamjenik (1838.-1841.), a u dva je mandata bio samo

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Google,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.