Rođen je u Varaždinu 1885. godine, a umro je u mjestu Buckovci kraj Ljutomera 1968. godine.
U Varaždinu je službovao kao nastavnik gimnastike na Gimnaziji od 1919. do 1922. godine, no u povijesti varaždinskog športa posebno je zaslužan za razvoj mačevanja — kao učitelj, sudac i natjecatelj.
Nakon Ljudevita Filipca, koji je mačevanje uveo u program Hrvatskog sokola, Kerec je već kao gimnazijski protesor u Varaždinu osnovao mačevalačku sekciju (u sklopu Šahovskoga kluba!), i to s 12 aktivnih članova.
Godine 1922. on i Murković zastupali su kao mačevaoci Varaždin na Olimpijskim danima u Zagrebu, a Kerec je zauzeo prvo mjesto u sablji i drugo u floretu.
Kerec je mačevanje specijalizirao u Wiener Neustadtu (1909—11), a u Varaždinu — nakon gimnazijskih dana — ponovo podučava mačevanje od 1947. godine.
Uz mačevaoce Gimnastičkog društva Varaždin nastupio je s uspjehom i na velikoj Mačevalačkoj akademiji (26. kolovoza 1951.) u našem gradu.
Objavio je i dvije knjige o mačevanju: Fechterbuch für Floret und Sbel (Leipzig, 1928.) i Mačevanje, u suradnji s M. Radović (Zagreb, 1951. godine).