Tomo Blažek

Roðen je 7. ožujka 1807. u Peterancu, a umro je u Varaždinu 21. veljaèe 1846.
Gimnaziju je završio u Varaždinu, zatim je bio odgojitelj djece grofa Erdodyja (od 1833.), a po završetku studija prava radio je kao odvjetnik u Varaždinu, od 1840. godine.
U mladim danima pisao je njemaèke i latinske stihove, ali u doba hrvatskog narodnog preporoda ukljuèuje se u taj pokret i piše pjesme na hrvatskom jeziku.

Za života je objavljivao pjesme samo u književnoj periodici (npr. u Gajevoj Danici, 1835.
nadalje), a tek posthumno mu je njegov ilirski pobratim, književnik Antun Nemèiæ, priredio i objelodanio zbirku Politièke pjesme pokojnoga Tome Blažeka (Zagreb, 1848. godine).
Veæina njegovih rodoljubnih pjesama bila je posveæena ilirizmu, slavenstvu, narodnoj slozi i slobodi
(npr. Davorija, Sloboda, Rieè domoroca i dr.).

Meðutim, kao dobar poznavatelj francuske literature 18. stoljeæa, osobito enciklopedista, pisao je i satirièke pjesme (npr. Sljepari, Opaske), a kasnije i erotske pjesme, kojima se zameo trag.
Od ostaliji hrvatskih preporodnih pjesnika izdvaja se i s ciklusom izrazito pesimistièki intoniranih pjesama (Uzdasi, Starac siromah), nastalih kao posljedica životnih teškoæa i razoèaranja.
Uvršen je u poznatu Ilirsku antologiju Slavka Ježiæa (1934).