Banner
Point d.o.o.

Ljudevit Gaj

Ljudevit Gaj
Rođen: 08.07.1809. Wikipedia
(Krapina, HRV)
Umro: 20.04.1872.
Mjesto djelovanja:Zagreb
Opis:Hrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik
Jezik:hrv
Izvor:Wikipedia, Josip Horvat: POLITIČKA POVIJEST HRVATSKE

Ljudevit Gaj ili Ludwig Gay (Krapina, 8. srpnja 1809. - Zagreb, 20. travnja 1872.), hrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik.
Središnja osoba Hrvatskoga narodnog preporoda ili Ilirskoga pokreta.

Godine 1830. u Budimu tiska knjižicu ˝Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja˝, prvi općeprihvaćeni hrvatski pravopis (nakon djela Đurđevića i Vitezovića), dvojezično, na hrvatskom i njemačkom, koja mu je pronijela ime cijelom domovinom: potaknut primjerom i nastojanjima Pavla Vitezovića, a po uzoru na već ustrojeni češki pravopis, reformira hrvatsku abecedu te za svaki glas u hrvatskom jeziku rabi po jedan znak u hrvatskom latiničkom pismu, zbog toga se po njemu Hrvatska abeceda naziva još i Gajica, čime je ujedinio slovopisno i pravopisno cijeli hrvatski narod te je postao središnja osoba hrvatskog narodnog preporoda ili još zvanog ilirski pokret.

A kad mu je 1834. uspjelo ono što petnaest godina ranije Šporeru nije, naime, pribaviti kraljevsku suglasnost za pokretanje hrvatskih dnevnih novina s književnim prilogom, vidio se on već sasvim u ulozi vođe.
Napokon, 6. siječnja 1835. pojavile su se ˝Novine Horvatske˝, a 10. siječnja i njihov književni prilog ˝Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska˝; bio je to golemi napredak u ostvarivanju preuzetog cilja: znak da se hrvatska književnost konstituira kao jedinstvena cjelina, da je uspostavljen moderni književni instrumentarij za okupljanje svih književnika i smišljenu komunikaciju s baštinom.
Sve do kraja prvoga godišta ta glasila vodit će preporodni pokret pod hrvatskim imenom; samo, dok će ˝Novine˝ do kraja te godine izlaziti na kajkavskom, ˝Danica˝ će usporedo s kajkavskima tiskati i štokavski pisane priloge.
Promjena njihova imena u ˝Ilirske narodne novine˝ i ˝Danicu ilirsku˝, početkom drugoga godišta (1836), značila je korak dalje u provođenju Gajevih zamisli.

Trenutak je da raspravimo: što je zapravo ta ilirska tradicija, otkud i što znači to interferiranje i podudaranje ilirstva i hrvatstva, koje pratimo tijekom povijesti, od Jurja Šižgorića (1420-1509) i njegova djela ˝De situ lllyriae et civitate Sibenici˝ do Jurja Ratkaja (˝Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae˝), pa od njega do obnovitelja hrvatske svijesti Pavla Rittera-Vitezovića (˝Kronika aliti spomen svega svita vikov˝), i od njega do Matije Petra Katančića? To je vjera u krvno srodstvo, genetsku povezanost između stanovništva nekadašnje Velike Ilirije i Hrvata, koji su njihov biološki nastavak, vjera da taj davni narod u nama nastavlja svoj život, pa smo mi dakle baštinici njihove nekadašnje veličine i slave. Hvaranin Vinko Pribojević tiskao je još u XVI. stoljeću knjigu ˝O porijeklu i zgodama Slavena˝ (1532), s tezom da su Slaveni potomci Ilira, Tračana i Makedonaca. Sada je tu hipotezu obnovio Gaj, a studijom ˝Tko su bili Iliri?˝ u nekoliko brojeva petoga godišta ˝Danice˝, služeći se tvrdnjama i citatima Herodota, Polibija, Livija i drugih izvora, dokazivao je, da je ime Ilir ˝na sjevernoistočnoj obali mora Jadranskoga (Adrianskoga) tako staro, kako su najstarie vijesti o rodu Čovječanskom. Imenom ovim nazivahu stari gerčki i rimski pisaoci sve puke med Dunavom i morem jadranskim prebivajuće osim nekojih među Iliri naseljenih celtogalskih plemenah˝.

Na tim osnovama izgradio je Gaj koncepciju ilirstva: kao vraćanje iskonu hrvatskog etničkog bića, ali je ono kasnije, raznim interpretacijama, shvaćeno kao iskonstruirana nadnacionalna ideja.
Dokaz, kako događaji tijekom povijesti stvaraju ponekad nove situacije, a u njima i pojmovi dobivaju nova značenja, koja poslije više nije moguće ispraviti vraćanjem u prijašnje stanje svijesti ni kad bi za takvu regresiju, objektivno, bilo znanstveno opravdanih razloga.
Bio je Gaj čovjek odlučan i okretan, neumoran, poletan i rječit; njegova pojava očaravala je ne samo mnoštvo nego i birane pojedince.
Tako je postigao da ilirski zanos učas preplavi cijelu Hrvatsku.
˝Za Ilirstva ne biaše drugo nego

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Google,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.