Fran Miklošiè

Fran Miklošiè (njem. Franz von Miklosich; 29. studeni 1813. – 7. ožujak 1891) je bio slovenski filolog i lingvista.

Miklošiè je roðen u štajerskom selu Radomeršèak blizu grada Ljutomera, koje je tada pripadalo Austrijskom Carstvu.

Doktorirao je filozofiju je na Sveuèilištu u Gracu i neko vrijeme je tamo radio kao profesor filozofije.
Godine 1838. je prešao na Sveuèilište u Beèu gdje je stekao titulu doktora pravnih nauka.
Tijekom svojih studija na njega su utjecali radovi slovenaèkog filologa i lingviste Jerneja Kopitara.
Napustio je pravo i i posvetio je veæi dio svog života prouèavanju slovenskih jezika.

Godine 1844. se zaposlio u Carskoj biblioteci u Beèu, gde je ostao do 1862. Miklošiš je 1844. objavio kritiku knjige Franca Bopa Uporedna gramatika (nem. Vergleichende Grammatik), što je skrenulo pažnju beèkih akademskih krugova.
Ova publikacija je pokrenula dugi niz radova, u kojima je Miklošiè pokazao veliku struènost.
Njegovi radovi su doveli do revolucije u prouèavanju slovenskih jezika.
U Proleæu naroda 1848. Miklošiè je aktivno sudjelovao u Slovenaèkom nacionalnom pokretu.
Bio je predsjednik politièkog udruženja „Slovenija“ koji su osnovali slovenaèki studenti koji su studirali u Gracu i Beèu.
Uz Matiju Majara bio je jedan od autora koji su razradili ideju o Ujedinjenoj Sloveniji.
Nakon neuspjeha revolucionarnih zahteva, Miklošiè se posvetio samo akademskim aktivnostima.

Miklošiè je 1849. postavljen za šefa tek osnovane katedre za slovensku filologiju Sveuèilištu u Beèu i ostao je na to mjestu do 1886.
Postao je èlan Beèke akademije, koja ga je izabrala za sekretara svog povijesnog i filozofskog odsjeka.
Njegovi brojni radovi su se nisu ticali samo slovenskih jezika, veæ i rumunskog, albanskog, grèkog i jezika Roma i Sinta.

Uz Vuka Karadžiæa, Ðuru Danièiæa, Dimitrija Demetera, Ivana Mažuraniæa i Ivana Kukuljeviæa bio je potpisnik Beèkog književnog dogovora 1850. godine o zajednièkom književnom jeziku Srba i Hrvata.
Bio je èlan Srpske kraljevske akademije.

Bibliografija
Lexicon linguae slovenicae veteris dialecti, 1850 (i 1862-65 kao Lexicon Palaeoslovenico-graeco-latinum)
Vergleichende Grammatik der slaw. Sprachen, 4 Bde., 1852-75
Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii, 1858
½Die Bildung der slavischen Personennamen½, 1860
Etymolog. Wörterbuch der slaw. Sprachen, 1886
Über die Mundarten und Wanderungen der Zigeuner Europas, 12 Tle., 1872-80.

Njegova zbirka æirilskih izvora, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii, objavljena u Beèu 1858, a kasnije preštampana i u Gracu 1964. godine, i danas predstavlja izuzetno korisnu hrestomatiju bosanskih srednjovjekovnih izvora.