Oskar Davičo (Šabac, 18. siječnja 1909.- Beograd, 30. rujna 1989.), srpski pjesnik, romanopisac, esejist i scenarist.
Rođen je u činovničkoj obitelji.
Osnovnu školu pohađao je u Šapcu, gimnaziju u Beogradu (Prva muška), gdje je maturirao 1926.
Studirao je romanistiku u Parizu, na Sorbonni (1926-1928) i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, gdje je i diplomirao 1930.
Radio je kao srednjoškolski nastavnik u Šibeniku, Beogradu i Bihaću.
U Bihaću je 1932. uhićen kao sekretar mjesnog komiteta KPJ.
Sud za zaštitu države osudio ga je na pet godina robije.
Po izdržanoj kazni u Mitrovici živio je najprije u Beogradu, gdje je ponovno uhićen 1938., zatim u Zagrebu.
Iz KPJ je isključen 1940., po odluci Agitpropa (Đilas, Zogović), zbog suradnje u Krležinu Pečatu (gdje je objavio Hanu i odlomke iz kasnije nestalog romana).
Po izbijanju Drugog svjetskog rata, ilegalno je radio u Splitu, gdje je uhićen 1941. i interniran prvo na Korčulu, zatim u Borgo Val di Taro u Italiji.
Pobjegao iz Lombardije 1943., i preko Monte Gargana stigao do Dalmacije.
Stupio u Prvu proletersku diviziju i s tom vojnom jedinicom prešao Bosnu, Crnu Goru, Sandžak, Taru, Durmitor.
Odatle je prebačen na Vis, gdje je kraće vrijeme radio u Presbirou.
Zatim je s brigadom, preko Valjeva, Aranđelovca, stigao u listopadu 1944. do Beograda, sudjelujući u borbama za njegovo oslobođenje.
Odmah nakon oslobođenja uključen je u grupu koja je osnovala Tanjug, a 1945. prešao je u Borbu, zatim u Glas.
Izvješćivao je sa suđenja ratnim zločincima u Nürnbergu, a zatim boravio kod Markosovih partizana u Grčkoj, o čemu je 1947. objavio knjigu Među Markosovim partizanima.
Poslije toga prestao je s novinarstvom i živio isključivo od književnog rada.
Bio je jedan od urednika Nove misli (1953.-1954.), a 1955. jedan od osnivača i zatim dugogodišnji urednik časopisa Delo.
Osamdesetih, u Sarajevu, osnovao je i uređivao časopis Dalje.
Književnim radom počeo se baviti još u gimnaziji.
Početkom tridesetih uključio se u nadrealistički pokret.
1930. - poetski tekstovi Anatomija
1932. - Položaj nadrealizma u društvenom procesu
1938. - Pesme (Detinjstvo; Mladost; Brodolom; Ljubav; Nemir)
1947. - putopis Među Markosovim partizanima
1949. - poema Zrenjanin
1950. - zbirka pjesama Višnja za zidom
1951.(?) - pjesme Hana
1952. - roman Pesma i esej Poezija i otpori
1953. - poema Čovekov čovek
1954. - zbirka pjesama Nastanjene oči
1955. - zbirka pjesama Flora i roman Beton i svici
1958. - roman Radni naslov beskraja
1959. - stihovi Kairos i Tropi
1960. - eseji Pre podne
1962. - putopisi Crno na belo i roman Generalbas
1963. - romani Ćutnje i Gladi, pjesme Snimci
1964. - roman Tajne
1966. - roman Bekstva
1968. - poema Trg Em
1971. - roman Zavičaji i esej Rituali umiranja jezika
1972. - pjesme Pročitani jezik
1973. - Strip stop (s Predragom Neškovićem)
1975. - pjesme Telo telu
1976. - Veverice-leptiri ili nadopis obojenog žbuna
1977. - Reči na delu
1979. - Misterija dana i književno-kritički tekstovi Pod-tekst
1980. - roman Gospodar zaborava
1981. - polemički i kritički tekstovi Pod-sećanja
1982. - pjesme Trema smrti
1983. - pjesme Gladni Stoliv i polemike Procesi
1986. - pripovjetke Nežne priče i pjesme Mali oglasi smrti
1987. - Dvojezična noć i Svetlaci neslični sebi
1988. - pjesme A diftong se obesio i Ridaji nad sudbinom u magli i romansirana autobiografija Po zanimanju samoubica
1999. - posthumno: pjesme Prva ruka
Rukopis druge knjige romansirane autobiografije Po zanimanju izdajnik nestao je u ratnom Sarajevu.
U okviru Sabranih djela Oskara Daviča u dvadeset knjiga (Prosveta, 1969.) sakupljeni su njegovi eseji, članci, polemike i usmena izlaganja nastala do 1967., i to u petoj knjizi (Poezija, otpori i neopori), osamnaestoj (Novine nevino), devetnaestoj (Pristojnosti) i dvadesetoj (Notes).
Napisao je scenarije za dva igrana filma iz 1951. godine: Poslednji dan i Dečak Mita.
Nagrade
NIN-ove nagr