Rudolf Valdec

Rudolf Valdec (Krapina, 8. ožujka 1872. - Zagreb, 1. veljaèe 1929.), hrvatski kipar.

Uèio je na Obrtnièkoj školi u Zagrebu, radio kod A. Kuhnea u Beèu i kod S. Eberlea u Münchenu.
Nastavnik na Akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Meðu njegove poznate uèenike spada Joza Turkalj.

Na prekretnici stoljeæa kad se formira krug zagrebaèkih likovnih umjetnika Rudolf Valdec je s R. Frangešom predstavnik kiparstva.
Pod utjecajem beèke secesije radi u ranijoj fazi alegorijsko-tematsku plastiku (Ljubav, sestra smrti; sputani genij).

Glavne radove dao je u velikom broju portreta, modeliranih rukom iskusnoga majstora usmjerenoga na realistièku karakterizaciju (Strossmayer, F. Raèki, V. Jagiæ, I. Kršnjavi, I. Mažuraniæ, I. Trnski, i dr.). Izveo javne i nadgrobne spomenike I. Kukuljeviæa, F. Raèkoga i S. Miletiæa (Zagreb), S.S. Kranjèeviæa (Sarajevo), D. Obradoviæa (Beograd), V. Jagiæa (Varaždin), F. Livadiæa (Samobor), Petra Karaðorðeviæa (Veliki Beèkerek (Zrenjanin) i Bijeljina).
Njegovi dekorativni plastièni radovi nalaze se na Nacionalnoj i sveuèilišnoj knjižnici i na nekim drugim zgradama u Zagrebu.