Bernardo Bertolucci

Bernardo Bertolucci (rođen 16. ožujka 1941.), talijanski filmski redatelj i scenarist.

Bernardo Bertolucci rođen je u talijanskom gradu Parmi, u regiji Emilia-Romagna.
Bio je drugi sin Atillia Bertoluccija, koji je bio pjesnik, cijenjeni povjesničar umjetnosti i filmski kritičar.
Kako je odrastao u takvom okruženju, Bertolucci je počeo pisati u 15. godini, a ubrzo je dobio nekoliko prestižnih literarnih nagrada za svoju prvu knjigu.
Očeva pozadina pomogla mu je u karijeri: stariji Bertolucci pomogao je talijanskom filmašu Pieru Paolu Pasoliniju da objavi svoj prvi roman, a Pasolini je uzvratio angažiravši Bertoluccija kao svog pomoćnika u Rimu na filmu Accattone (1961.).
Ali Bertoluccijev potencijal primijetili su i drugi, kao Sergio Leone, koji ga je zamolio da napiše priču za njegov film Bilo jednom na Divljem zapadu.
Leone je poslije odbio scenarij rekavši kako je prekompleksan za američku publiku.

Bertolucci ima dva brata: filmskog producenta Giovannija (rođen 1940.) i kazališnog redatelja i dramatičara Giuseppea (rođenog 1947.).

Prva supruga mu je bila Adriana Asti, zvijezda jednog od njegovih prvih filmova, Prima della rivoluzione. 1978. se oženio s Clare Peploe, britanskom scenaristicom koja je poslije režirala nekoliko filmova.

Bertolucci je 1987. snimio epski film Posljednji kineski car, biografsku priču o Aisinu-Gioro Puyiu, posljednjem caru Kine.
Bertolucci je osvojio Oscara za najbolju režiju.
U filmu su nastupili John Lone, Joan Chen, Peter O’Toole, Ruocheng Ying, Victor Wong, Dennis Dun, Ryuichi Sakamoto, Maggie Han, Ric Young, Vivian Wu i Chen Kaige.
Scenarij su napisali Mark People i Bertolucci.
Posljednji kineski car koristi Pu Yiov život kao odraz kineskog prijelaza iz feudalizma kroz revoluciju do sadašnjeg stanja.

Film je osvojio osam Oscara - za koliko ih je bio i nominiran - najbolji film, najbolja scenografija, fotografija, dizajn kostima, najbolji redatelj, montaža, glazba i adaptirani scenarij.

Posljednji kineski car bio je prvi dugometražni film za koji je vlada Narodne Republike Kine izdala dozvolu da se može snimati u Zabranjenom gradu.
Bertoluccijev film je bio jedan od dva predložena filma.
Drugi je bio ˝La Condition Humaine˝ Andrea Malrauxa.
Kineska vlada preferirala je Posljednjeg kineskog cara te nije bilo nikakvih zahtjeva prema filmu.
Postao je prvi zapadni film snimljen u Kini i prvi koji je snimljen uz potporu kineske vlade još od 1949.