Frano Supilo

Frano Supilo (Cavtat, 30. studenoga 1870. - London, 25. rujna 1917.), bio je hrvatski novinar, politièar i publicist.
Izabran je u vodstvo Stranke prava 1895. godine.
Nakon raskola u stranci istupa protiv Josipa Franka i zagovara „domovinašku“ struju.
Pokrenuo je èasopis Crvena Hrvatska i bio njegov glavni urednik do 1899. godine.
U njemu je razvijao politièku ideju sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i ubrzo uz Antu Trumbiæa postaje najistaknutiji predstavnik dalmatinskog liberalnog pravaštva.

Jedan je od pokretaèa politike novog kursa i meðu najzaslužnijim politièarima za donošenje Rijeèke i Zadarske rezolucije.
Zajedno sa Svetozarom Pribiæeviæem 1905. osniva Hrvatsko-srpsku koaliciju koja sljedeæe godine pobjeðuje na izborima te je Supilo izabran u Hrvatski sabor.
Iz stranke je istupio 1909. zbog neslaganja s oportunistièkim vodstvom.
Zbog sukoba s centralistièkim koncepcijama veæine, 1916. napušta Jugoslavenski odbor i samostalno nastavlja akciju za osloboðenje i ujedinjenje južnoslavenskih naroda na federalistièkoj osnovi

Frano Supilo rodio se u Cavtatu 1870. godine u obitelji Ive i Mare (roð.
Guljemoviæ).
Podrijetlom je iz težaèke obitelji.
Školovao se u Dubrovniku i veæ je kao srednjoškolac sudjelovao u demonstracijama protiv austrijske politike i to prigodom dolaska prijestolonasljednika Rudolfa u Dubrovnik 1885. godine.
Poljodjelsku školu u završio je u Gružu a nakon toga zaposlio se kao putujuæi uèitelj.
U politièki život ulazi kao osnivaè i glavni urednik dubrovaèke Crvene Hrvatske (1890.-1899.), društvenopolitièkoga lista pravaške koncepcije i bori se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.
Supilo je odigrao glavnu ulogu u promjeni javnoga mnijenja, što je, u nizu izbora, dovelo do pada talijanaško-srpske koalicije koja je mješavinom izbornih manipulacija, favoritizma beèkoga dvora i paralizom hrvatskih stranaka došla na vlast u dubrovaèkoj opæini u osamdesetim godinama 19. stoljeæa.
U vodstvo Stranke prava izabran je 1895. godine.
Nakon raskola u stranci istupa protiv Josipa Franka, a od 1900. djeluje u Rijeci kao povjerenik dalmatinskih pravaša, nastojeæi putem novina koje je ureðivao (Novi list, od 1907.
Rijeèki novi list) utjecati na hrvatsku politiku, orijentirajuæi ju prema politièkoj suradnji Južnih Slavena i sporazumu s ostalim narodima Austro-Ugarske ugroženim germanizacijom, u skladu s politikom novoga kursa, prema èemu je usmjerio i novoosnovanu Hrvatsku stranku prava.