Hajnšek, Franjo, hrvatski neuropsihijatar (Zagreb, 23. XI. 1924 – Zagreb, 31. I. 1989).
U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1943. i studij medicine 1950. te doktorirao 1962. tezom Djelovanje nekih psihofarmaka na evocirane moždane potencijale primjenom kombiniranih senzornih podražaja.
Od 1952. do kraja života djelovao u Neuropsihijatrijskoj (od 1971. Neurološkoj) klinici KBC Rebro u Zagrebu.
Specijalizaciju iz neurologije i psihijatrije završio 1955. u Neuropsihijatrijskoj klinici pri Kliničkom bolničkom centru Rebro, u kojoj ostaje raditi do kraja života (od 1971. Neurološka klinika).
Pri toj je klinici 1956. osnovao Stanicu (poslije Zavod) za epilepsiju, prvu takvu ustanovu u tome dijelu Europe. Napose se bavio kliničkom neurofiziologijom, fiziologijom i patologijom spavanja, a navlastito elektroencefalografijom i epileptologijom. Sudjelovao je u organizaciji Elektroencefalografskog (EEG) laboratorija Klinike te u konstrukciji prvoga domaćeg EEG aparata pod vodstvom S. Dogana. God. 1956. u njoj osniva i vodi Stanicu za epilepsiju (od 1963. Centar, od 1984. Zavod za epilepsiju), prvu ustanovu takve vrste u ovom dijelu Europe, a sudjelovao je i u organizaciji Laboratorija za psihofiziologiju spavanja u Klinici za psihijatriju Vrapče. God. 1958–60. usavršavao se u neurofiziologiji i eksperimentalnoj psihofarmakologiji na Sveučilištu McGill u Montrealu u neurofiziologa H. H. Jaspera, a 1965. u Heidelbergu i Freiburgu. Habilitirao se 1964. na zagrebačkome Medicinskom fakultetu, na kojem je 1973. izabran za izvanrednoga i 1975. za redovitog profesora.
Sveučilišni profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu od 1975. i izvanredni član JAZU.