Anton Pavloviè Èehov

Anton Pavloviè Èehov (Tanganrog, 29. sijeènja 1860. - Badenweiler, Njemaèka, 15. srpnja 1904.), ruski književnik.

Roðen je kao treæe od šestero djece trgovca Pavela Jegorovièa i Jevgenije Jakovlevne Morozove.
Od 1876. do 1879. Èehov pohaða osnovnu i srednju školu u Tanganrogu, èesto posjeæuje kazalište, objavljuje tekstove i ureðuje školske novine.
1876. godine Èehovljev otac bankrotira i seli s obitelji u Moskvu, dok Pavloviè ostaje u Tangnrogu.
U to vrijeme Èehov piše svoju prvu dramu Bez oca, koja nije pronaðena do danas.
1879. godine Anton P. Èehov završava srednju školu i odlazi u Moskvu, gdje upisuje medicinu na Moskovskom sveuèilištu.
Tokom studija objavljuje anonimne èlanke u studentskim èasopisima, ubrzo izabire i pseudonim Antoša Èehonte pod kojim piše u èasopisima Peterburgajska gazeta, Nova vremja, Oskolki i Ruskaja mysl.
Izmeðu 1880. i 1887. piše još pod pseudonimima: Doktor koji je izgubio svoje pacijente, Brat moga brata, Èovjek bez… itd.

1881. godine Èehov piše dramu koja æe kasnije postati poznata pod imenom Pla
tonov, a zanimljivo je da je ta drama izdana tek 1923., skoro dvadeset godina nakon autorove smrti. Studirao je medicinu i bio kotarski lijeènik, ali zbog nedovršenog diplomskog rada nije stekao lijeènièku titulu.
Zapoèinje praksu u Èikinu, a iste godine objavljuje zbirku prièa Melpomenine prièe, dok u prosincu prvi put pati od simptoma tuberkuloze.
1884. piše i jednoèinku Na glavnoj cesti.
Radnja jednoèinke dogaða se u krèmi na glavnoj cesti, tekst nije prošao cenzuru i ocijenjen je nepodobnim za izvedbu, te je prvi put objavljen 1914. povodom desetogodišnje obljetnice Èehovljeve smrti.
Godinu dana kasnije Èehov putuje u St. Petersburg, gdje upoznaje izdavaèa Alekseya Suvorina i slikara Isaca Levitana s kojima postaje blizak prijatelj, te ubrzo poèinje pisati i objavljivati tekstove u Suvorinovim novinama Novo vrijeme.
U travnju 1890. Èehov odlazi na putovanje kroz Sibir do otoka Sahalina gdje kao lijeènik istražuje život u kažnjenièkim logorima, nakon toga plovi još Tihim i Indijskim oceanom, a na putovanju se zadržao do listopada iste godine.
Putovanja su u Èehovljevom životu bila konstanta, pa tako veæ 1891. odlazi obiæi zapadnu Europu, a iste godine izlaze mu novele Dvoboj i Žena sa sela.
Kupuje malo imanje u Melihovu u Serpuhovskom okrugu, gdje seli s obitelji.

Epidemija kolere izbija u razdoblju 1892./1893., a Èehov kao jedan od vodeæih ljudi u pokrajinskoj sanitarnoj komisiji, besplatno lijeèi najsiromašnije seljake i bori se protiv gladi.
Objavljuje jedanaest prièa ukljuèujuæi Moju ženu, Skakavca te jednoèinku Jubilej.

1893. upušta se u ljubavnu avanturu s Likom Mizinovom, s kojom se neæe vjenèati ali æe mu ona poslužiti kao inspiracija za lik Nine u drami Galeb.
Piše Otok Sahalin, izlaze mu tekstovi Anonimna prièa i Veliki Voloða i mali Voloða.
Zdravlje mu se pogoršava 1894. te putuje u Italiju i Pariz.
Obajvljuje djela Student’, Uèitelj književnosti, Crni redovnik i Na ladanju.

Konstantin Sergejeviè Stanislavski i Vladimir Nemiroviè Danèenko otvaraju 1897. Moskovski hudužestveni teatar, što æe ubrzo imati veliki utjecaj na Èehovljev daljnji rad.
Èehovu umire otac, a on sam boravi u bolnici zbog prvog akutnog napadaja pluæne tuberkuloze.
U rujnu putuje u Francusku na lijeèenje, te su mu objavljene drame Ujak Vanja, Ivanov, Galeb i jednoèinke kao i prièe Seljaci, Kod kuæe, te Divljak.
U svibnju 1898. Antun Pavloviè Èehov vraæa se iz inozemstva i živi neko vrijeme na Jalti, gdje preživljava drugi napadaj tuberkuloze.

Èehov prodaje sva autorska prava na svoj rad izdavaèu A.F. Marksu za 75 000 rubalja, što bi u današnoj vrijednosti bilo oko 80 000 dolara, te poèinje ureðivati svoja sabrana djela.
Iste je godine nagraðen Ordenom sv. Stanislava za rad u obrazovanju.
Piše i objavljuje tekstove Na službenom poslu, Draga, Dama s psiæem.
To ljeto prodaje imanje u Melihovu i gradi kuæu na Jalti.

25. svibnja 1901. Èehov se oženio glumicom