Vladimir Èerkez (Sarajevo, 26. studenog 1923. – 9. studenog 1990.), hrvatski pjesnik, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu.
Školovao se u Mostaru i Sarajevu.
Od 1941. do 1942. bio logoraš u Jasenovcu i Staroj Gradiški, potom partizan-borac, instruktor u agit-propu u više partizanskih štabova i odreda.
U Sarajevu ureðivao list Osloboðenje, èasopise Zoru i Život.
Djela
Na livadama (pjesme, 1948.)
Zastave Krajine (poema, 1949.)
Majska lirika (pjesme, 1949.)
Ruže u oluji (pjesme, 1951.)
Cvijeæe (pjesme, 1952.)
Poema o ljubavi 1953.)
Špijuni (drama, 1955.)
Djeèja knjiga (stihovi, 1955.)
Bez povratka (kronika, 1955.)
12 knjižica za djecu (stihovi, 1956.)
Krv i æudnje (pjesme, 1958.)
Sunce u dimu (roman, 1958.)
Žuti zarobljenik (bajke, 1957.)
Arena (roman, 1961.)
Bajke (stihovi, 1964.)
Doba zrenja ( pjesme, 1965.)
Orlovi i vuci (roman, 1965.)
Vino voæa iz mog vrèa (pjesme, 1967.)
Breza meðu rovovima (roman, 1969.)
Stihovi (izbor, 1969.)
Svemir (poeme, 1971.)
San i život (pripovijetke, 1971.)
Hrabri vojnik Cvitan (roman, 1971.)
Zajedništvo/pojam i suština (separat, 1973.)
Lenjin o umjetnosti, umjetnost o Lenjinu (1974.)
Sunèana zemlja (poeme, 1975.)
Sjaj života, sjena smrti (pripovijetke, 1977.)
Zemlja sunca (poeme, 1979.)
Zlato iz stijene (pjesme, 1981.)
Noæ strepnje (drama, 1982.)
Espanja (poema, 1983.)
Brojevi i ljudi (poeme, 1984.)