Katalog autora

Fran Kušan dr.sc. (18.10.1902., Sarajevo - 21.05.1972., Zagreb),hrvatski botaničar i sveučilišni profesor. G. 1928. stekao je doktorat iz botanike tezom ˝Predradnje za floru lišajeva Hrvatske˝, a 1929. je diplomirao, položio državni ispit i dobio je mjesto stalnog asistenta . Život je posvetio predanom znanstvenom, pedagogijskom i stručno-popularizacijskom radu iz različitih botaničkih područja te prirodozaštitarske problematike. Svojom je djelatnošću postigao vrlo zapažene rezultate i priznanje u domaćim i stranim znanstvenim krugovima i široj javnosti. Raznolikost tematike Kušanovih plodonosnih 40-godišnjih istraživanja dobro se uočava iz oko 130-ak njegovih objavljenih radova. Dojmljivom opširnošću i sadržajnošću se ističu: do danas nedostignuta lihenoloska djela o lišajskoj flori Hrvatske i susjednih zemalja (1953. ), knjige o ljekovitim biljkama, o jestivom i ostalom korisnom bilju (1938., 1947., 1956. ), a od biljno-zemljopisnih studija one o biljnom pokrivaču Kamešnice, Biokova (1969. ) i o florogenezi Dinarida.

Anto Gardaš (21.05.1938., Agići- 10.06.2004. Osijek),književnik. Anto Gardaš rođen je u selu Agići nedaleko Dervente u Bosni i Hercegovini. Nedugo poslije završetka Drugog svjetskog rata, 1947. godine, Anto je s obitelji doselio u Velimirovac nedaleko Našica. Školovanje ga je zatim odnijelo u Zagreb, gdje je 1968. godine diplomirao na Pravnom fakultetu. Iste je godine u osječkim novinama „Mala štampa“ objavio i prvu pjesmu za djecu.Njegovi haiku radovi nagrađeni su u Japanu. Gardaševa djela prevedena su na mnoge jezike, a on sam primio je brojne nagrade. Bio je i predsjednik Društva hrvatskih književnika – odnosno njegovog slavonsko-baranjskog ogranka. Najpopularniji Gardašev roman, „Duh u močvari“, radnjom je smješten u Kopački rit.

Spiridon Brusina (11.12.1845., Zadar - 21.05.1908.,Zagreb), hrvatski zoolog. Nakon završene gimnazije u Zadru Špiro je četiri semestra studirao prirodopis na Filozofskom fakultetu Bečkog sveučilišta (1865—1867). Već tu je pokazao svoju vrlo izrazitu sklonost muzejskom radu, pa mu je čuveni upravitelj dvorskoga mineraloškog kabineta M. Hoernes ponudio mjesto pomoćnika. Mjesto je, međutim, bilo s početka neplaćeno, a Brusini je stigla vijest da mu je umro otac, i on se 1867. vratio u Zadar gdje je prihvatio mjesto suplenta na gimnaziji. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti upravo je bila raspisala natječaj za pristava, tj. za kustosa u prirodoslovnom odjelu zagrebačkoga Narodnog muzeja kojim je tada upravljala. Ubrzo je uspio odvojiti Zoološki odsjek od Odsjeka za mineralogiju i geologiju (1870), a 1875. preuzeo je prof. Jiruš botaničku zbirku za Botaničko-fiziološki zavod. Zatim je Zoološki odsjek prerastao 1876. u Hrvatski narodni zoološki muzej, i Brusina mu je od tada do svoga umirovljenja (1901) upravitelj.

DIGITALIZIRANA GRAĐA:
Sisavci jadranskoga mora
Bibliografija
Die Neritodonta Dalmatiens und Slavoniens...
Ornitoložke bilježke za hrvatsku faunu
Anomalien der ornis croatica

Fulvio Tomizza (Juricani kod Umaga, Hrvatska 26. siječnja 1935. – Trst (tal. Trieste), 21. svibnja 1999.), talijanski književnik, rođen u Hrvatskoj, koji je uvijek isticao svoje istarsko podrijetlo. Pokopan je u rodnoj župi Materadi. U drugom poraću otac odlučuje s obitelji napustiti zemlju i otići u Italiju. Tomizza duboko proživljava iskustvo iskorjenjivanja, osjećaj podijeljenosti između "novog" i "starog" svijeta. Ponovno pokušava živjeti u tadašnjoj Jugoslaviji. Opisujući rodnu Istru u svojim djelima Tomizza je uvijek zagovarao potrebu suživota i snošljivosti jednih prema drugima. Mirio je razne etničke i ljudske različitosti. Materada (1960.) je Tomizzin književni prvijenac. Iako u njoj opisuje mučno iskustvo egzodusa, ona je i topla priča i dnevnik sjećanja onih koji su otišli. Romanom Bolji život (1977.) predstavio se kao povjesničar svog kraja. Mnogi ovo djelo smatraju njegovim najboljim uratkom.