Slava Raškaj (Ozalj, 2. siječnja 1877. - Stenjevac, Zagreb, 29. ožujka 1906.), hrvatska slikarica Njeni akvareli predstavljaju najviši domet hrvatskog akvarelnog slikarstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Od rođenja gluhonijema, osnovnu i srednju školu završila je u Zavodu za gluhonijemu djecu u Beču. U slikanje ju je povremeno upućivao Bela Čikoš – Sesija, no u biti je bila samouka. Nedugo prije duševnog poremećaja, Slava je naslikala i svoj poznati ˝Autoportret˝, a nakon toga njezini radovi postaju sve više izraz ekspresije, mješavina vizualnog i fantastičnog, da bi napokon u samoj duševnoj bolesti 1902. počela slikati potpuno halucinantno. Godine 1898. sudjelovala je na izložbi Društva hrvatskih umjetnika u Zagrebu, a pod kraj 1899. i početkom 1900. izlagala je u Petrogradu, te 1902. u Zagrebu na izložbi Društva umjetnosti. Umrla je u bolnici u Stenjevcu i pokopana na bolničkom groblju koje je u međuvremenu zapušteno, pa je grob nesretne gluhonijeme slikarice preseljen kraj crkve Sv.Vida u Ozlju.