Slobodan Novak (03.11.1924.,Split - 25. 07. 2016., Zagreb), romanopisac, novelist, pjesnik, feljtonist, uz A. Šoljana i I. Slamniga predstavlja novi val u modernoj hrvatskoj prozi.
Rođen u trenutku osipanja obitelji; nakon godinu dana umire mu majka, pa ga prihvaća teta, na Rabu.
Tako mu Rab postaje zavičajem, što će imati dalekosežnih posljedica za Novakovo književno stvaranje. Klasičnu gimnaziju polazio u Splitu, završio na Sušaku.
Nakon mature, 1943, odlazi u partizane; demobiliziran 1945; dolazi u Zagreb gdje diplomira filozofski fakultet, 1953. Jedan od pokretača "Krugova".
Neko vrijeme (1955-1958) živi u Splitu, ali se ponovno vraća u Zagreb, kao urednik u ˝Zori˝ odnosno "Naprijedu".
Od 1983. izvanredni je član JAZU.
DJELA:
- Glasnice u oluji (pjesme), Zagreb, 1950;
- Iza lukobrana [V knjizi Pjesme Nikole Milićevića, Slobodana Novaka i Vlatka Pavletića, Zagreb, 1953;
- Izgubljeni zavičaj (proza), Split, 1955;
- Trofej (drama) Koautor Stjepan Perović, Zagreb, 1960;
- Tvrdi grad (zbirka proze). Zagreb, 1961;
- Mirisi, zlato i tamjan (roman), Zagreb, 1968;
- Izvanbrodski dnevnik, Tri putovanja (proza), Zagreb, 1977;
- Izabrana prozi PSHK, knj. 160, Zagreb, 1981.