Mijo Kišpatić(22.09.1851.,Osijek - 17.05.1926.,Zagreb), hrvatski minerolog.
Bavio se raznim područjima prirodoslovlja: petrografijom, mineralogijom, geologijom, seizmologijom, paleontologijom, zoologijom, botanikom, pedologijom pa čak i društvenim znanostima kao što je arheologija.
Kišpatić je uveo i novi način pribavljanja uzoraka minerala te na taj način osigurao više stotina znanstveno izuzetno važnih uzoraka s najpoznatijih svjetskih nalazišta.
Također je sam, tijekom svojih terenskih istraživanja, sakupio i obradio bogatu mineralošku i petrografsku građu.
Ovi znanstveno obrađeni uzorci predstavljaju materijalne dokaze znanstvenih spoznaja, što ih čini višestruko vrijednima.
Kišpatić je 1872. u vrijeme jedne od najžešćih erupcija, posjetio Vezuv.
O tome je kasnije objavio vrlo živopisan putopis.
Tako se svrstao među najznačajnije popularizatore znanosti svog vremena.
Naslovi njegovih knjiga kao Slike iz rudarstva, Slike iz geologije, Kukci, Ribe, Prirodopisne i kulturne crtice, kao i udžbenik iz mineralogije i seizmografije govore kako se Kišpatić uspješno bavio ne samo geologijom već i zoologijom, botanikom, pa čak i društvenim znanostima kao što je arheologija.
Tijekom svog muzeološkog i znanstvenog djelovanja Kišpatić je objavio više od 180 znanstvenih i popularnih djela. Umro je 1926 u Zagrebu.