Katalog autora

Josip Eugen Tomić (18.10.1843.,Požega - 13.07.1906., Zagreb), književnik. Bio je popularni prozaist i dramatičar. Napustivši Bogosloviju, studirao je pravo u Zagrebu i Grazu. Bio je u činovničkoj službi, a 1873.-79. dramaturg Hrvatskog zemaljskoga kazališta u Zagrebu. Najpoznatija su mu djela ˝Melita˝, svojevrsna kritika viših građanskih krugova, zatim ˝Veronika Desinićka˝ i ˝Zmaj od Bosne˝, te proze na bosanske teme. Pisao je i komedije: ˝Bračne ponude˝, ˝Zatečeni ženik˝ te, osobito popularnu komediju ˝Franjo barun Trenk˝. Dovršio je Šenoinu ˝Kletvu˝, te preveo pedesetak kazališnih djela i mnoge povijesne romane.

Gaj Julije Cezar, (Rim, 13. srpnja 100. pr. Kr. – Rim, 15. ožujka 44. pr. Kr.), rimski vojskovođa, političar i pisac. Najslavniji rimski Imperator, Cezar je brojnim vojnim pobjedama znatno proširio utjecaj i vlast Rimskog imperija. Pobjedivši Pompeja Velikoga u građanskom ratu od 46. pr. Kr. zavladao je kao diktator. Njegova diktatura označava kraj vrhovne vladavine senata u Rimu i početak carstva. Iako je ubijen u atentatu, Rimska Republika je od 27. pr. Kr. i formalno postala Rimsko Carstvo.Cezar je ubijen od grupe senatora u atentatu prilikom ulaska u senat, na ožujske Ide 15. ožujka 44. pr. Kr.. Uboden je noževima 23 puta. Na čelu urote nalazili su se Marko Junije Brut, Gaj Kasije Longin i Gaj Trebonije. Prema tradiciji Cezarove posljednje riječi upućene Brutu su bile : ˝Zar i ti, Brute, sine moj!˝

Ivan Goran Kovačić (Lukovdol, Gorski Kotar, 21. ožujka 1913. - okolica Foče, 13. srpnja 1943.), hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist i kritik. Prve književne radove počeo je objavljivati kao gimnazijalac u raznim listovima za mlade, da bi već 1931.- napravivši izbor iz dotad objavljenih pjesama - zajedno s još dvojicom mladih pjesnika objavio prvu zbirku: Lirika 1932. Sljedećih nekoliko godina intenzivno radi na zbirci novela koje će 1936. objaviti pod naslovom Dani gnjeva. U njima u ideološkom smislu slijedi radićevsku politiku okrenutosti selu i seljaku; on je, kako je sam kazivao Antunu Barcu, preko Radićeva seljačkog pokreta «otkrio hrvatstvo», a «pobunu malenih» te ljubav prema slabima, nepravedno progonjenima i iskorištavanima, postavlja kao cilj i smisao vlastitoga socijalnog angažmana. Tom zbirkom od sedam novela postigao je pun uspjeh i u potpunosti se uklopio u tijekove suvremene socijalne literature. Pišući o rodnom Lukovdolu i njegovim malim ljudima, Kovačić je s mnogo ljubavi za seljaka i s jasno izraženim osjećajem za socijalnu pravdu - služeći se tehnikom lirskog realizma - uspio iskazati idiličan sklad između seljaka i prirode, ali i sve ono što narušava taj sklad (nepravda, političke i gospodarske manipulacije). Kao simpatizer Radićeve politike koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom priključuje se partizanima, sudjeluje u napornim marševima po Bosni, ali istodobno intenzivno piše; koncem lipnja i početkom srpnja 1943. nalazi se u istočnobosanskom selu Vrbici skrivajući se od četnika, koji su ga i ubili 13. srpnja u blizini Foče. Njegov grob ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio (pjesma-epitaf Moj grob).

Wole Soyinka (Abeokuta, 13. srpnja 1934.), nigerijski književnik. Nakon pripremnih studija 1954. na Državnom sveučilištu u Ibadanu, nastavio je na Sveučilištu u Leedsu, gdje je kasnije, 1973. godine i doktorirao. Na Soyinku kao dramatičara najviše je utjecao irski pisac J. M. Synge, ali i tradicionalno afričko narodno kazalište s kombinacijom plesa, glazbe i pokreta. U svojim dramama i romanima često je povezivao mitologiju vlastitog plemena, Yoruba, sa svakidašnjim temama. Nekoliko puta je bio zatvaran, a većina njegovih djela bila su zabranjivana u Nigeriji. Godine 1986. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.