Katalog autora

Richard Wagner (Leipzig 22. svibnja 1813. - Venecija 13. veljače 1883.), njemački skladatelj, dirigent, reformator opere i središnja ličnost u njenom razvoju u drugoj polovici 19. stoljeća.Wagner zarana pokazuje interes za antički teatar, Shakespearea, starogermansku mitologiju i srednjovjekovne kršćanske legende, što mu je dalo odlučne stvaralačke impulse. Sa 13 godina već odlično govori engleski i grčki, jezike koje je naučio da bi mogao Shakespearea i grčke autore čitati u originalu. U svojoj autobiografiji Wagner prisjeća se da je kao dječak nastupao uz očuha u ulozi anđela. Wagner se prvo razvio kao književnik, pa tek onda kao glazbenik, te je preko drame došao do glazbe što je utjecalo na njegovu kasniju reformu opere i rad na jedinstvu drame i glazbe. U Zürichu nastaju njegova glavna djela: Die Kunst und die Revolution (1849.), Das Kunstwerk der Zukunft (1850.), Oper und Drama (1851.) i Eine Mitteilung an meine Freunste (1852.). U tim je djelima teoretski i filozofski formulirao svoje umjetničke ideje i zamisao glazbenog kazališta budućnosti. U tom periodu počinje raditi i na tetralogiji Prsten Nibelunga (Der Ring des Nibelungen), koja obuhvaća četiri glazbene drame: Das Rheingold (1852. - 1854.), Die Walküre (1852. - 1856.), Siegfried (1856. - 1871.) i Götterdämmerung (1869. - 1874.). U tom periodu skladao je i uspješnu operu Tristan i Izolda (Tristan und Isolde, 1857.-1859).

Petar Guberina (22.05.1913., Šibenik - 22.01.2005.,Zagreb), jezikoslovac. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu: francuski i latinski jezik (1935.). Doktorirao je na Sveučilištu Sorbonne u Parizu (1939.). Osnovao je Institut za fonetiku (1954.), a potom i Odsjek za fonetiku (1965.), kojima je rukovodio do umirovljenja (1983.). Autor je verbotonalnog sistema (VTS) – originalne znanstvene teorije na području govorne komunikacije, i elektroakustičkih aparata SUVAG konstruiranih prema verbotonalnim spoznajama (1954.–1955.). Njegova istraživanja »lingvistike govora« dovode do revolucionarnog obrata u nastavi živih jezika (audiovizualna globalnostrukturalna metoda – AVGS), ali i u pristupu patologiji sluha i govora (verbotonalna metoda – VTM), a profesora Guberinu uvode u red vodećih svjetskih znanstvenika na području humanističkih i biomedicinskih znanosti. Godine 1961. utemeljio je Polikliniku (tada Centar) SUVAG. Petar Guberina umro je 2005. godine.

Sir Arthur Ignatius Conan Doyle (Edinburgh, 22. svibnja 1859. - Crowborough, Sussex, 7. srpnja 1930.), britanski autor kriminalističkih romana, najpoznatiji kao ˝otac˝ Sherlocka Holmesa i doktora Watsona.Nakon studija postao je brodski liječnik i otplovio na zapadnoafričku obalu, a 1882. započeo je privatnu praksu u Plymouthu. Doktorat je dobio 1885. Njegova je praksa bila neuspješna, a čekajući pacijente pisao bi knjige. Prvo mu je djelo izašlo u Chambers's Edinburgh Journal prije njegove dvadesete godine. Ozbiljnije se posvetio književnosti nedugo nakon preseljenja u odmaralište Southsea. Prvo mu je značajnije djelo bilo A Study in Scarlet (˝Skica u grimizu˝) koje je izašlo u Beeton’s Christmas Annual 1887. i u kojem se prvi put pojavljuje Sherlock Holmes, stvoren prema profesoru Josephu Bellu. Doyle je bio uključen i u kampanju za reforme afričke Slobodne Države Kongo zajedno s novinarom Edmundom Dene Morelom i diplomatom Rogerom Casementom. Napisao je The Crime Of The Congo 1909., dugi pamflet koji opisuje zločine u Kongu. Morel i Casment dali su mu inspiraciju za likove djela Izgubljeni svijet (The Lost World) iz 1912. U kasnim godinama, Doyle se vezao za spiritualizam i napisao je roman s likom Profesora Challengera pod imenom The Land Of Mist. Jedna je od njegovih čudnijih knjiga The Coming Of the Fairies iz 1921. jer je bio uvjeren u istinitost fotografija vila iz Cottingleya koja su bile glavna inspiracija za djelo u kojem su se mogle pročitati teorije o vilama i duhovima.

Victor-Marie Hugo (Besançon, 26. veljače 1802. - Pariz, 22. svibnja 1885.), francuski romanopisac, pjesnik, esejist, dramaturg i aktivist za ljudska prava, te možda najutjecajnija ličnost Francuskog romantizma. Iako je u Francuskoj najpoznatiji po svojim pjesmama i dramama, u ostalom svijetu znamo ga po romanima Jadnici (Les Misérables) i Zvonar crkve Notre-Dame (Notre-Dame de Paris). Među njegovim mnogim pjesničkim zbirkama, Les Contemplations i La Légende des Sie'cles su iznimno cijenjene kod kritičara, a Hugo se nekad identificira kao najveći francuski pjesnik. Iako je bio ekstremno konzervativan dok je bio mlad, pridružio se ljevici što su godine prolazile. Postao je strastveni republikanac i njegova djela dodiruju političke i socijalne probleme i umjetničke trendove tog vremena.