Banner
Digitalna knjižnica

Katalog autora

Smanji font Normalna velicina fonta Povecaj font
Pretraživanje kataloga
Napredno togg
Metelwin katalog autora jedinstveni je katalog autora (pisaca, redatelja, glazbenika, itd.) i drugih važnih povijesnih ličnosti. S preko 21000 zapisa, najveći je katalog u Hrvatskoj i regiji. Ono što Metelwin katalog autora razlikuje od svih drugih kataloga ili baza biografija je to da nudi još mnoge dodatne informacija kao i slike/fotografije/podatke pronađene u starim knjigama koje nisu bile dostupne nigdje na internetu do objavljivanja u Metelwin digitalnoj knjižnici. Poveznice na druge osobe, poveznice na digitaliziranu građu od autora ili o autoru, fotografije, biografije, čine Metelwin katalog najboljim ali i prvim ove vrste u Hrvatskoj.
Jučer
Rođeni
0000012743
Milan ŠARIĆ 1875.
Hrvatski publicist
0000008904
Leo JUNEK 1899.
Hrvatsko-francuski slikar
0000000400
Adolf REŽEK 1902.
Kemičar, sveučilišni profesor
0000002079
Alija HODŽIĆ 1944.
Sociolog
0000005914
Mario de CARVALHO 1944.
Portugalski pravnik i književnik
0000002367
Niccolo AMMANITI 1966.
Talijanski književnik
Umrli
0000013925
Samuel BUTLER 1680.
Engleski književnik
0000019997
Nikolay Nikolayevich SEMENOV 1986.
Sovjetski kemičar
0000003315
Erich Maria REMARQUE 1970.
Njemački književnik
0000003969
Vjekoslav VRANČIĆ 1990.
Odvjetnik i političar
0000001285
Edward William SAID 2003.
Američki književni kritičar, teoretičar i političar
0000012019
Libuše KAŠPAR 1989.
Etnologinja
Danas
Rođeni
0000023968
Ljubomir NENADOVIĆ 1826.
Srpski književnik
0000020961
Ivan PETROVIĆ PAVLOV 1849.
Liječnik, profesor
0000006656
Martin HEIDEGGER 1889.
Njemački filozof
0000002760
Božo UDOVIČIĆ 1933.
Inženjer elektrotehnike, publicist
0000011090
Bryan FERRY 1945.
Britanski pjevač i tekstopisac
0000001132
Will SELF 1961.
Engleski književni
Umrli
0000012737
Džore DRŽIĆ 1501.
Hrvatski renesansni pjesnik, sa stvaralaštvom u 15. stoljeću
0000010745
Venceslav ZABOJ MARIK 1895.
Hrvatski učitelj i pedagog češkoga podrijetla
0000017630
Andrija FIJAN 1911.
Hrvatski glumac i redatelj
0000011219
Bela BARTOK 1945.
Mađarski skladatelj
0000004073
Alberto MORAVIA 1990.
Talijanski književnik
0000012850
Anđelko NOVAKOVIĆ 2003.
Pjesnik, esejist, teoretik, prevoditelj i urednik
Sutra
Rođeni
0000017281
Lazar Đ. ĐOKIĆ 1845.
Profesor anatomije, fiziologije i zoologije
0000008286
Edvard KOCBEK 1904.
Slovenski pjesnik, prozaist i esejist
0000013479
Zlatko JANKOVIĆ 1916.
Matematičar i fizičar
0000015130
Ivan LUKŠIĆ 1931.
Autor
0000013105
Jovan PRICA SAVIČIN 1936.
Pjesnik i prozaik
0000001882
Lidija VUKČEVIĆ 1954.
Književnica, prof. jugoslavistike i filozofije
Umrli
0000011211
Edgar DEGAS 1817.
francuski slikar, grafičar i kipar
0000016725
Albert TAUSZK 1901.
Liječnik
0000011739
Engelbert HUMPERDINCK 1921.
Njemački operni skladatelj iz 19. stoljeća
0000016105
Julius WAGNER-JAUREGG 1940.
Austrijski psihijatar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 1927.g.
0000010969
Charles W. GILMORE 1945.
Američki paleontolog
0000004621
Walter BENJAMIN 1940.
Njemački filozof, književni kritičar i književnik.
26.09.2023.

Thomas Stearns Eliot (St. Louis, 26. rujna 1888. - London, 4. siječnja 1965.), engleski pisac, pjesnik, književni kritičar, američkog porijekla. Jedan od najpoznatijih europskih pjesnika 20. stoljeća, dobitnik mnogih nagrada, među njima Nobelove 1948. i Goetheove 1954. Nosilac 16 počasnih doktorata. Eliot je od 1898. do 1905. pohađao akademiju Smith, školu za dječake, gdje je studirao latinski, grčki, francuski i njemački. Od rane dobi pokazivao je izvanrednu nadarenost za pisanje poezije. Isprva je pisao pod utjecajem Omara Khayyama. Nakon završetka akademije, od 1906. je pohađao sveučilište Harvard i diplomirao nakon tri godine, umjesto uobičajenih četiri. Kasnije je radio kao asistent na sveučilištu. Počeo objavljivati ​​svoje pjesme u sveučilišnom časopisu kojem je postao urednikom. U to vrijeme je počeo čitati o simbolističkom pokretu u književnosti i prvi se put upoznao s imenima poput Rimbauda i Verlainea. Tijekom studija je prijateljevao s Conradom Aikenom. Od 1910. do 1911. je živio u Parizu i na Sorboni slušao predavanja o filozofiji i jeziku. Između ostalih slušao je predavanja Henrija Bergsona i Alain-Fourniera. 1911. se vratio na Harvard da bi doktorirao filozofiju. Proučavao je budizam i hinduizam te indijsku kulturu. Da bi mogao čitati religijske tekstove, naučio je sanskrt. 1914. je dobio stipendiju za Merton College na sveučilištu Oxford. Prije toga je posjetio njemački grad Marburg, a nakon izbijanja Prvog svjetskog rata je otišao u London te se vratio na Oxford. U kolovozu 1920. je u Parizu u društvu Wyndhama Lewisa sreo Jamesa Joycea s kojim je ubrzo postao dobar prijatelj. Godine 1925. je počeo raditi za izdavačku kuću Faber and Gwyer (kasnije poznatiju kao Faber and Faber) gdje je proveo ostatak karijere, stekavši s vremenom položaj direktora.Eliot je umro 4. siječnja 1965. u Londonu od plućnog emfizema.
BELA BARTOK
Béla Viktor János Bartók (Nagyszentmiklós, 25. ožujka 1881. - New York, 26. rujna 1945.), mađarski skladatelj. Prvu glazbenu poduku iz klavira dobio je od majke, a već s deset godina prvi put je javno nastupio kao pijanist. Na Glazbenoj akademiji u Budimpešti studirao je skladanje i klavir, te se razvio u izvanrednog virtuoza na klaviru. Na koncertima je često svirao sa svojom suprugom, pijanisticom Dittom Paszthory. Prvi značajniji uspjeh doživio je izvedbom baleta-pantomime Drveni princ, te izvedbom opere Dvorac Modrobradog.U SAD-u mu je povjerena znanstvena obrada zbirke snimaka narodnih melodija. Skupljao je i proučavao narodnu glazbu, osobito mađarsku, te zabilježio više od 10.000 izvornih narodnih melodija. Ubraja se među začetnike tzv. nove glazbe 20. stoljeća. Njegova ekspresionistička djela su u javnosti nailazila na priličan otpor. Publika je slabo marila za njegova djela, bio je bolestan, u oskudici i zaboravljen. Tek je godinu dana prije Bartókove smrti izvedba Koncerta za orkestar, koji je skladao u bolnici, postigla veliki uspjeh. Umro je u New Yorku, 26. rujna 1945. godine od leukemije (prvi simptomi su se javili 1940.), a veliku svjetsku slavu njegova su djela postigla tek nakon skladateljeve smrti. Pokopan je na groblju u New Yorku, a u ljeto 1988., posljednje godine komunističke Mađarske, ostaci su mu prebačeni na groblje u Budimpešti.