Banner
Digitalna knjižnica

Katalog autora

Smanji font Normalna velicina fonta Povecaj font
Pretraživanje kataloga
Napredno togg
5 A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L M N O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž
Metelwin katalog autora jedinstveni je katalog autora (pisaca, redatelja, glazbenika, itd.) i drugih važnih povijesnih ličnosti. S preko 21000 zapisa, najveći je katalog u Hrvatskoj i regiji. Ono što Metelwin katalog autora razlikuje od svih drugih kataloga ili baza biografija je to da nudi još mnoge dodatne informacija kao i slike/fotografije/podatke pronađene u starim knjigama koje nisu bile dostupne nigdje na internetu do objavljivanja u Metelwin digitalnoj knjižnici. Poveznice na druge osobe, poveznice na digitaliziranu građu od autora ili o autoru, fotografije, biografije, čine Metelwin katalog najboljim ali i prvim ove vrste u Hrvatskoj.
Jučer
Rođeni
0000004281
Michel de MONTAIGNE 1533.
Francuski pisac i esejist
0000014785
Ante KAPETANOVIĆ 1929.
Meteorolog
0000005803
Norman Z. MACLEOD 1930.
Redatelj
0000013365
Zdravko KRAKAR 1945.
Redoviti profesor na FOI-u
0000020636
Guy MADDIN 1956.
Kanadski filmski redatelj, scenarist, snimatelj i montažer
0000003124
Daniel HANDLER 1970.
Američki pisac
Umrli
0000020108
Clemens PIRQUET 1929.
Profesor
0000019604
Marcel KORNFELD 1937.
Liječnik
0000014276
Paul KRUIF 1971.
Američki mikrobiolog i pisac
0000014650
Laura Z. HOBSON 1986.
Američka spisateljica
0000006077
John Dickson CARR 1977.
Američki pisac
0000011967
Mira ILIJANIĆ 2000.
Kustosica, povjesničarka umjetnosti
Danas
Rođeni
0000007437
Nikola ANIĆ 1923.
Povjesničar. Specijalist za vojnu povijest i strategiju
0000006928
Đurđica CVITANOVIĆ 1924.
Znanstvenica, povjesničarka umjetnosti
0000011328
Zlatko DRVAR 1935.
Znanstvenik, izvanredni profesor na FOI-u
0000002624
Albino CRNOBORI 1941.
Pravnik
0000001753
Ivo BANAC 1947.
Povjesničar i esejist, profesor
0000002433
Marco CATTANEO 1978.
Novinar
Umrli
0000014658
George HERBERT 1633.
Britanski pjesnik
0000016874
Jacobus Henricus VAN ’T HOFF 1911.
Nizozemski liječnik, Nobelova nagrada za kemiju 1901. g,
0000013857
Gabriele D’ANNUNZIO 1938.
Talijanski pjesnik, dramaturg, političar
0000015612
Alois TAVČAR 1979.
Akademik, genetičar, oplemenjivač bilja
0000003775
Paul SCOTT 1978.
Britanski književnik i književni kritičar
0000008259
Nikola MILIĆEVIĆ 1999.
Pjesnik, prevodilac, kritičar, profesor
Sutra
Rođeni
0000000101
Bedřich SMETANA 1824.
Češki skladatelj i dirigent
0000021859
Tvrtko ČUBELIĆ 1913.
Hrvatski povjesničar književnosti i folklorist
0000021627
Ljudevit GEROVAC 1917.
Dramski umjetnik
0000012341
Tom WOLFE 1931.
Američki autor i žurnalist
0000001241
Boris ANDROIĆ 1944.
Inženjer građevine, profesor
0000007389
Lidija HAJNC Stojević 1950.
Psihologinja
Umrli
0000004270
Richard WILHELM 1930.
Prevoditelj
0000007447
David Herbert LAWRENCE 1930.
Britanski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, esejist, slikar, dramatičar i kritičar
0000002528
Jaroslaw IWASZKIEWICZ 1980.
Poljski pjesnik, esejist i dramatičar
0000014300
Vera VLADEN 2006.
Hrvatska slikarica
0000001636
Philip Kindred DICK 1982.
Američki pisac znanstvene fantastike
0000019296
Antonin HEVEROCH 1927.
Profesor psihijatrije
01.03.2021.
NIKOLA MILIĆEVIĆ
Nikola Milićević (Zvečanje, kraj Omiša, 27. XI. 1922. – Zagreb, 1. III. 1999.) - hrvatski pjesnik i javni djelatnik. Nakon studija književnosti radio je kao novinar i jezični urednik, a zatim kao sveučilišni nastavnik. Kao pjesnik pripadao je krugovašima. U prvoj fazi svojeg pjesništva bio je svezan uz zavičajne motive, dok poslije tematizira intimnu sferu. Dijelom je pod utjecajem Lorce, a spaja tradicionalni izraz s modernim senzibilizmom. Pisao je i putopisnu i autobiografsku prozu (Sa stola i koljena, 1965.). Bio je vrstan prevoditelj i antologičar (Antologija svjetske ljubavne poezije, 1968.; Zlatna knjiga španjolske poezije, 1973.). Djela: Zlatna grana (1952.) Obećanja žute zore (1956.) Prah zemaljski (1974.) Nepovrat (1984.) Pjesme iz tišine (1994.) Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
MILJENKO STANČIĆ
Miljenko Stančić (Varaždin, 1. ožujka 1926. - Zagreb 13. svibnja 1977.) bio je hrvatski slikar. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949., bio je član ˝Petorice˝. Uz slikarstvo, bavio se izradom ilustracija za novine, knjige i časopise, te scenografijom. Njegovo slikarstvo kritika najčešće svrstava u nadrealizam, magični realizam ili fantastično slikarstvo. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Beogradu, Varaždinu, Rijeci, Vukovaru, Splitu, Ljubljani, Parizu, Bruxellesu. Retrospektivne izložbe imao je u Zagrebu 1971. i posthumno 1981. U Varaždinu je 2006. otvorena njegova retrospektivna izloža i Galerija. Predavao na akademiji u Zagrebu od 1961. do svoje prerane smrti u 51. godini života. Iako je umro u Zagrebu, pokopan je na Varaždinskom groblju.
RYUNOSUKE AKUTAGAWA
Ryunosuke Akutagawa (01.03.1892., Tokyo - 24.07.1927., Tokyo), japanski pisac za vrijeme Taishu perioda. Naziva ga se ocem japanske kratke priče. Sa 35 godina počinio samoubojstvo predozirajući se barbitalom. U prijevodu njegovo ime znači sin zmaja, a bio je rođen u godini zmaja. Bio je jedini sin od troje djece. Studirao je engleski književnost na sveučilištu Tokyo Imperial University i diplomirao 1913. godine. Danas njegovo ime nosi prestižna japanska književna nagrada. Jedna od njegovih najboljih i najpoznatijih priča je Rashoumon, koja je i ekranizirana 1950. godine. Redatelj je bio poznati japanski art-redatelj Akira Kurosawa.
OSKAR KOKOSCHKA
Oskar Kokoschka (Pöchlarn, Donja Austrija, 1. ožujka 1886. – Montreux, 22. veljače 1980.) je bio austrijski slikar i pisac, češkog podrijetla. Obitelj po očevoj strani su bili praški zlatari. Najpoznatiji je po svojim intenzivnim ekspresionističkim portretima i krajobrazima. Njegovu mladu karijeru su bili obilježili portreti slavnih bečkih osoba. Portrete je slikao u nervozno animiranom stilu. Budući da su ga nacisti smatrali izrodom, pobjegao je 1934. iz Austrije za Prag. Kokoschka ima mnogo toga zajedničkog sa svojim suvremenikom Maxom Beckmannom. Oba su zadržala svoju neovisnost od njemačkog ekspresionizma. Ipak, danas ih se smatra njegovim vrhom. Njihov individualizam ih je izdvojio od glavnih pokretâ umjetnosti 20. stoljeća.