Lepoglavski zbornik : Radovi sa znanstvenog skupa ½Šest stoljeæa kulture i umjetnosti u Lepoglavi½...

Kad jedna sredina, kao što je lepoglavska, uspijeva organizirati znanstveni skup na takvoj znanstvenoj razini na kakvoj se dogaða - a koji govori o kontinuiranih punih šest stoljeæa svoje kulture i umjetnosti - onda to predstavlja, nesumnjivo, pravu sveèanost duha.
Stoga nemojte shvatiti frazom ako kažem da mi je doista odano veliko priznanje time što sam delegiran da vas pozdravim u ime ½Kajkavskog spravišèa½ i, dakako, èasopisa ½KAJ½, kao jednog od suorganizatora ovog simpozija.

I to s posebnim razlogom.

Svjesni smo i ponosni na èinjenicu da ovih šest stoljeæa povezujemo, prije svega, uz postojanje pavlinskog samostana, ovdje, u Lepoglavi, utemeljenog davne 1400. godine gospodnje grofom Hermanom Celjskim.
Svjesni smo i ponosni na to što je taj samostan postao centrom, najvažnijim rasadištem umjetnosti i znanosti kroz stoljeæa; svjesni smo da taj samostan, ti naši ½bijeli fratri½otvoriše prvu javnu, gimnaziju u Hrvatskoj još 1503, prvo sveuèilište filozofskih teoloških žpanosti, da je ovdje bujalo slikarstvo, kiparstvo i graditeljstvo,½ konaèno,, da je kroz prostore pavlinskog samostana prošla plejada velikih umova i umjetnika povjesnika, bibliotekara, struènjaka za crkveno pravo, skladatelja: dva Ivana - Ranger i Belostenec - tek su dva imena koja spominjem iz te kolone.

Želim, eto, jednostavno istaknuti kako je ova, relativno mala, sredina, ovaj lepoglavski lokalitet èudnim sluèajem, a možda i ne sluèajem, postao u odreðenom trenutku žarištem i izvorištem svekolike hrvatske kulture i umjetnosti u najširem znaèenju te rijeèi.
Kako i danas, nakon toliko stoljeæa, iz ovih fasada pavlinskih, ali i njezinih interijera, zraèi jedan duh - koji ne poznaje i ne priznaje prolaznost ljepote, ni prolaznost misli.

Rekoh na poèetku da vas pozdravljam u ime ½Kajkavskog spravišèa½ 1 èasopisa njegovog ½Kaj½ s posebnim razlogom.
Ponosimo se, naime, time što smo upravo na stranicama ½Kaja½ u èetiri navrata objavljivali znaèajne znanstvene i struène radove naših najprominentnijih struènjaka iz raznih podruèja: 1979. jedan je broj ½Kaja½ bio posveæen slikarstvu lepoglavskih pavlina, 1981. kiparstvu, 1982. graditeljstvu, a svojevrsna je sinteza tih prouèavanja ostvarena 1988. u posebnom broju ½Kaja½ posveæenom lepoglavskom kompleksu u cjelini.

Siguran sam da ne griješim ustvrdim li da i ovaj naš današnji susret predstavlja daljnji blagdan duha, inspiriran ovim pavlinskim zidinama, i ne samo njima nego i svim onim što danas predstavlja kompleks Lepoglave - nesumnjivo potekao od svog izvornog vrela: ½bijelih fratara½, pavlina.

S uvjerenjem da i danas nastavljamo na najvišem suvremenom znanstvenom nivou svoja istraživanja spomenute problematike, uz zahvalnost domaæinu na ugodnom i toplom prijemu, u ime ½Kajkavskog spravišèa½ i redakcije ½Kaja½, želimo ovom skupu pun uspjeh i nove spoznaje na temu šest stoljeæa lepoglavske znanosti i umjetnosti.*

Dr. Miroslav Šicel

* Iz uvodne besjede sa znanstvenog skupa Šest stoljeæa kulture i umietnosti u Lepoglavi, održanog u sklopu Lepoglavskih dana ’92, 14. studenog 1992 - pod pokroviteljstvom dr. Franje Tuðmana, u organizaciji Izvršnog vijeæa Skupštine opæine Ivanec i ½Kajkavskog spravišæa½ iz Zagreba.