Antun Rožić rođen je oko godine 1787., a umro je u Varaždinu 3. lipnja 1848.
godine.
Posvetivši se učiteljskome zvanju, od 1817. pa sve do smrti radio je u varaždinskoj gimnaziji kao profesor.
U to vrijeme uredio je gimnazijsku knjižnicu, obavljao je funkciju ravnateljeva zamjenika, a 1819. godine polučio je čast asesora županije varaždinske.
Pored gramatike latinskoga jezika napisao je još nekoliko djela na latinskome i hrvatskome jeziku, od kojih su objavljeni: Compendium totius orbis geographicum secundum novissimam provinciarum divisionem, Varaždin, 1821., Vocabularium iliti rechnik najpotrebneshe rechi vu treh jezikih zadersavajuchi, Varaždin, 1822., Kratki zavjetek zemeljzkoga izpiszavanya horvatske i vugerske zemlye, Varaždin, 1823., Mali zemljopis za početnike, Varaždin.
Napisao je i Horvatzki ztoletni kalendar od leta 1818 do 1819, objavljen u Zagrebu.
Spominje se kao autor nekoliko prigodnih pjesama na latinskome jeziku, a navodi se i da je autor dvaju proznih djela — Pripovezt naroda horvatzkoga od nyegovoga pochetka do Ladiszlava kralya vugerzkoga (1825.), te Belitzar y Gelimer kralj vandalski (1826.).
Navedena su pjesnička i prozna djela ostala u rukopisu.