Hrvatski književnik i novinar.
Piše i pod imenom Cihlar Nehajev, Milutin.
Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 25. studenog 1880. - Zagreb, 7. travnja 1931.), hrvatski književnik i novinar.
Studirao je kemiju u Beču te radio kao profesor u Zadru, gdje je 1905. pokrenuo list Lovor, a zatim u uredništvu časopisa Obzor u Zagrebu i Balkan u Trstu.
Kao novinar radio je u Jutarnjem listu, Obzoru i Agramer Tagblattu, a bio je i dopisnik iz Pariza, Beograda i Praga.
Jedan je od najznačajnih predstavnika književnosti hrvatske moderne.
Ušavši u književnost pod konac devetnaestoga stoljeća, u doba silovitih polemičkih obračuna što su se vodili između starih i mladih, pripadao je krugu literarnih modernista, vrlo aktivno djelujući više od tri desetljeća kao književnik, novinar i publicist, pisac beletrističkih djela, drama, romana i pripovijesti, te izuzetno plodan i utjecajan kritičar.
Osobito se zanimao za kazalište, objavljujući dramsku i opernu kritiku, prevodio je kazališne komade i operna libreta, pisao zapažene oglede i studije o literaturi, glazbi, likovnoj umjetnosti, političkoj prošlosti, imponirajući širinom svoga obrazovanja i enciklopedijskom mnogostranošću.
Uz Milana Begovića i Miroslava Krležu bio je najčitanijim hrvatskim građanskim književnikom prve polovine dvadesetoga stoljeća.
Mnogostruku darovitost ovoga dječaka valja tražiti u neobičnim jadransko-srednjoeuropskim, odnosno, češko-hrvatskim genetskim kombinacijama.
Njegov otac Sebald Cihlar, rodom iz Hermanova (Heřmanuv Městec) u Češkoj, kao mlad čovjek prijateljevao je u Pragu s Augustom Šenoom, pa je na njegov poticaj i došao u Hrvatsku oko 1865. godine.
Kako je po zvanju bio učitelj, zaposlio se isprva u Kraljevici.
Tijekom višegodišnjeg boravka u tom mjestu bio je tajnikom tamošnje Narodne čitaonice te stalnim suradnikom kraljevičkoga Primorca.
Ondje se oženio Ludmilom Polićevom, koja potjecaše iz znamenite kraljevičke brodovlasničke i posjedničke obitelji.
Milutinov djed Martin Polić, starinom iz Hreljina, bio je potomak razgranate uskočke obitelji što se nakon pada Klisa bila naselila u Primorju.
Njegovi su brojni potomci bili pomorski kapetani, pisci, novinari i pedagozi.
Prekinuvši učiteljsku karijeru Sebald Cihlar 1875. postaje upraviteljem Primorske tiskare u Kraljevici i unapređuje njenu izdavačku djelatnost objavljivanjem knjiga hrvatskih i stranih pisaca, romana, novela, znastvenih djela, udžbenika, zbirki narodnih pjesama i pripovijedaka.
Tri godine kasnije zbog političkih razloga napušta mjesto upravitelja tiskare u Kraljevici i odlazi u Senj, gdje do smrti obnaša službu tajnika Trgovačkoobrtničke komore.
Veliki uspjeh postigao je novelama sakupljenim u zbirici Veliki grad u kojima fiksira moderne dekadentne intelektualce koji ne nalaze smisla u životu, nego se pasivno prepuštaju snatrenjima i lamentacijama.
Povijesnoj tematici okrenuo se u romanu Vuci u kojem je interpretirao događaje iz hrvatske prošlosti i dao psihološki portret kneza Frankopana.
Roman je najzanimljiviji s književnoteorijskoga gledišta jer se upravo u njemu rastače šenoinska struktura povijesnoga romana i nagovještava dvadesetostoljetni tzv. novopovijesni roman.
Njegov roman Bijeg karakterizira izrazira defabularizacija i pripovijedanje u tri tipa narativnog diskurza.
Često ga izdvajaju kao najbolji roman hrvatske moderne.