Vinko Brešić (Grgurići pokraj Livna, 1952.-), hrvatski književni povjesničar i sveučilišni profesor
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a književnost i filozofiju diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao i doktorirao, te danas radi u zvanju redovitog profesora na Katedri za noviju hrvatsku književnost na preddiplomskom i diplomskom studiju, a voditelj je Poslijediplomskoga sveučilišnog doktorskog studija kroatistike.
Nakon dviju pjesničkih zbirki (˝Srebrni dlan˝, 1971. i ˝44 pjesme˝ 1979.) te još nekoliko ciklusa po časopisima i novinama, poeziju – tradicionalističke impostacije – prestao je objavljivati. Profesionalno usmjeren na područje novije, postilirske hrvatske književnosti, uz desetak objavljenih knjiga, priredio je izdanja djela dvadesetak hrvatskih pisaca 19. i 20. st., sastavio više antologija i zbornika, a pokrenuo je i uređivao časopis za poeziju ˝Zrcalo˝ (1991 – 1994.) i časopis za hrvatsku književnost i kulturu Nova Croatica (2007).
Predavao je i na drugim domaćim i inozemnim sveučilištima te sudjelovao na mnogim domaćim i međunarodnim skupovima koji su rezultirali brojnim raspravama, člancima, esejima i recenzijama.
Naročiti uspjeh imala mu je knjiga ˝Autobiografije hrvatskih pisaca˝ (1997).
Dvije je godine bio glavni urednik u Nakladnome zavodu Matice hrvatske.
Član je Matice hrvatske, Hrvatskoga filološkog društva, Društva hrvatskih književnika i hrvatskog centra PEN-a.
Osim književnopovijesnih studija, članaka i eseja povremeno objavljuje i kritike.