Drago Čop

ČOP, Drago, neurolog i reumatolog (Velika Gorica, 10. I. 1898 — Rakov Potok kraj Zagreba, 2. VIII. 1963).
Gimnaziju pohađao i maturirao 1918. u Karlovcu, medicinu diplomirao u Grazu 1922.
Na Neurološkoj klinici u Zagrebu 1925. završava specijalizaciju iz neuropsihijatrije, ali se posvećuje fizikalnoj terapiji i hidroterapiji.
God. 1928. voditelj je Javnoga kupališta i zavoda za fizikalno liječenje »Terapija« Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Zagrebu, u kome 1938. osniva posebnu Stanicu za reumatske bolesti — prvu specijaliziranu ustanovu za liječenje reumatskih bolesti u Jugoslaviji.
Zavod i Stanicu (nakon rata Centralna reuma-stanica) vodi sve do umirovljenja 1960, s prekidom za okupacije.
God. 1949–50. voditelj je Uprave za suzbijanje reumatizma Povjereništva za narodno zdravlje NO Zagreba, organizira i vodi stručni nadzor u lječilištu Stubičke Toplice te potiče uređenje nekoliko reumatoloških bolničkih odjela (Rijeka, Krapinske Toplice i dr.). — Č. je utemeljitelj reumatologije u Hrvatskoj u vrijeme kad se ona rađala i u svijetu, pa je zbog toga i jedan od pionira svjetske reumatologije.
God. 1947. osnovao je i do 1960. vodio Sekciju za reumatologiju, fizikalnu medicinu i balneoklimatologiju Zbora liječnika Hrvatske, a 1949. glavni je osnivač Udruženja reumatologa Jugoslavije, kojemu je na čelu do kraja života.
Također je 1954. osnovao časopis Reumatizam, i bio mu do 1963. glavnim urednikom.
Pristupajući reumatizmu kao javnomu zdravstvenom problemu, isticao je njegovo socijalno-medicinsko značenje, zauzimajući se za zdrave uvjete rada i podizanje opće zdravstvene kondicije u profilaksi te bolesti, za osnivanje reumatoloških ambulanti, stanica i bolničkih odjela te organizaciju socijalne skrbi za najteže bolesnike (Liječnički vjesnik, 1930; Arhiv za medicinu rada, 1946; Saopćenja »Pliva«, 1961).
Nastojao je da prirodna lječilišta postanu prave zdravstvene ustanove za liječenje i rehabilitaciju reumatskih bolesnika (Arhiv za medicinu rada, 1947; Reumatizam, 1955–56; Archives of Interamerican Rheumatology, Rio de Janeiro 1960).
Izradio je vlastitu nomenklaturu i klasifikaciju reumatskih bolesti (Liječnički vjesnik, 1949; Reumatizam, 1954, 1961) te pisao i o drugim reumatološkim problemima (Arhiv za medicinu rada, 1946–47; Reumatizam, 1954–61; Medicinski glasnik, 1959). — God. 1925. osnovao je Tenis-klub pomoćnih liječnika iz kojega se razvio Akademski teniski klub, vodeći domaći klub u teniskom sportu.
Bio je njegov predsjednik te predsjednik Jugoslavenskoga teniskog saveza (1937–41).
Zaslužan je za gradnju prvoga teniskog stadiona u Hrvatskoj (na zagrebačkoj Šalati).