Božica Pažur (11. prosinca 1957.) je hrvatska književnica i esejistica.
Piše na kajkavskom narječju.
Rođena je 11. prosinca 1957. godine.
U Varaždinu je završila gimnaziju je završila.
U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu završila dvopredmetni dodiplomski studij jugoslavenskih jezika i književnosti te francuski jezik te magistrirala na smjeru jezikoslovlja.
Glavna je i odgovorna urednica časopisa Kaj, sudionica Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani.
Pisala jeo književnom radu Stanislava Petrovića, Ivi Kalinskom i Anti Radiću.
Članke je objavila u Radovi Zavoda za znanstveni rad - Varaždin.
Tema njenog doktorata na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je Kulturno-animalistički aspekti suvremenoga kajkavskoga pjesništva (semantičko-semiotičke korelacije), kod mentora: dr. sc.
Miroslava Šicela.
Urednica je desetak književnih djela s pisanih kajkavštinom.
Uredila je nekoliko zbornika sa znanstvenih skupova (Lepoglavski zbornici 1992-1996; Antun Mihanović i njegovo doba, 1996).
Organizira izvedbu kulturološko-znanstvenih projekata u sklopu programa „Kajkavskoga spravišća“ – društva za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti - (Jezična kajkaviana i Kaj & ča: prožimanja i perspektive).
Napisala je eseje, oglede, studije i rasprave, ponajviše s područja suvremene književno-jezične kajkaviane.
Pjesništvo joj je oblikovano na tradiciji ekspresionističkog nasljeđa što se lako prepoznaje u ritmičkoj organizaciji njezina slobodnog stiha.(Joža Skok)
Djela:
Zmučene rieči, 1975.
Ili-ali, 1984.
“Manutekstura” - dio Divina (zajednička pjesnička knjiga s Danielom Načinovićem; Kajkavsko spravišče, Zagreb, 2006.), s pogovorom Jože Skoka i Ive Kalinskog, ISBN 953-6056-19-4, ilustrirao Frano Paro