Alojz Jembrih: rođen sam 11. lipnja 1947. godine u Varaždinu.
U vrijeme djetinjstva živio sam u Gregurovcu Veterničkom.
Osnovnu školu završio sam u Mihovljanu ( Hrvatsko zagorje), a klasičnu gimnaziju u Zagrebu (1967.). Nakon reguliranja vojne obveze upisao sam studij slavenske filologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beču gdje sam u zimskome semestru počeo studirati (1970.) pod A – hrvatski i srpski jezik s književnošću (naziv prema tamošnjim uzusima), ruski i poljski jezik s književnostima; pod B – povijest umjetnosti i filosophicum.
Studij sam završio 1976. doktoratom pod mentorstvom: prof. dr. Josip Hamm ( mentor), prof. dr. František Vaclav Mareš i prof. dr. Günther Wyrtzenz, disertacijom: Antun Vramec in seiner Zeit. Beitrag zur älteren serbokroatischen Literaturgeschichte und historischen Dialektologie; ( promocija 4. srpnja 1977. na Sveučilištu u Beču, stekavši doktorat iz slavenske filologije).
Doktorska diploma nostrificirana mi je 16. veljače 1978. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uz ocjenu povjerenstva: prof. dr. sc. Josip Vončina i prof. dr. sc. Rafo Bogišić.
Vrativši se iz Beča bio sam zaposlen: od 1. travnja 1978. do 31. ožujka 1980. kao znanstveni asistent u Institutu za staroslavenski jezik “Svetozar Ritig” u Zagrebu, radeći na projektu: Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije.
Od 1. travnja 1980. do 30 svibnja radio sam u Institutu za hrvatski jezik (tadašnji naziv: Zavod za jezik, danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) na projektu: Rječnik hrvatskokajkavskoga književnoga jezika, obradivši gesla: od naštikati do navujčati; nejahan do neoskrušenje; nositva do nužno (vidi svez. 7 i 8 istoga rječnika).
Godine 1981. surađivao sam na znanstvenoistraživačkom projektu što ga je vodio akademik Milan Ratković: “Rukopisi i stara izdanja hrvatskih autora u domovini i stranim bibliotekama”.
U tu svrhu pregledao sam arhive i biblioteke u Beču te popisao sve tamo pohranjene hrvatske knjige (izvješće sam predao Razredu za filologiju HAZU u Zagrebu).
Od 1. lipnja 1983. do 14. listopada 1996. zaposlen sam bio u svojstvu docenta za hrvatski jezik na Oddelku za slovanske jezike in književnosti Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani.
Tu sam predavao, po tamošnjem programu i nazivu “Hrvaški in srbski jezik”- na dodiplomskom studiju šest jezikoslovnih predmeta, te bio mentor sedamnaestorim (17) dodiplomskim studentima, od kojih je jedan nagrađen “Prešernovom nagradom” (1987.).
Od 1983. do 1991. bio sam nositelj znanstvenoistraživačkoga projekta “Vprašanje jezikovnih odnosov Stipana Konzula in Primoža Trubarja ob delu v Biblijskega zavoda v Urachu” u Znanstvenome institutu Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani.
Godine 1986. bio sam stipendist zaklade Alexander von Humboldt-Stiftung u Njemačkoj na Sveučilištu u Tübingenu, Münsteru i Wolfenbüttelu.
Istu stipendiju koristio sam i 1991. istražujući prisutnost Pavla Skalića u Njemačkoj u 16. st., zatim sam istraživao njemačke izvore Mekinićevim Duševnim pesnam (1609. i 1611.) kao i djelatnost prevoditeljskoga kruga na čelu sa Stipanom Konzulom u Urachu.
Od 1991. do 1994. bio sam nositelj znanstvenoistraživačkoga projekta: “Isusovačka školska drama u hrvatskim gimnazijama 17. i 18. stoljeća” na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
Projekt je bio prijavljen u Ministarstvu znanosti i tehnologije RH.
Od 3. studenoga 1997. do 30. studenoga 1998. predavao sam u svojstvu izvanrednoga profesora za hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.
Odluku o izboru u znanstveno-nastavno zvanje -izvanrednoga profesora dobio sam s datumom od 8. 10. 1997. od Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet – Pedagogijske znanosti, Zagreb.
U Čakovcu sam bio mentor u izradi dodiplomskoga rada iz dijalektologije - kajkavsko narječje.
Od 1. prosinca 1998. zaposlen sam na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, također u svojstvu izvanrednoga profesora gdje sam predavao Pov