Banner
Point d.o.o.

Ivan Broz

Ivan Broz
Rođen: 21.01.1852. Wikipedia
(Klanjec, HRV)
Umro: 25.12.1893.
Opis:Hrvatski jezikoslovac i književni povjesničar
Jezik:hrv
Izvor:Wikipedia; Znameniti i zaslužni Hrvati od 925-1925; str 40

Ivan Broz (Klanjec, 21. siječnja 1852.- Zagreb, 25. prosinca 1893.) hrvatski je jezikoslovac i književni povjesničar.

Osnovnu školu polazio je u Klanjcu i Varaždinu, gimnaziju u Karlovcu, Požegi i Zagrebu, gdje je maturirao.
U Innsbrucku započeo studij teologije, ali ga je napustio i na novootvorenome Hrvatskome sveučilištu u Zagrebu studirao hrvatski jezik, povijest i zemljopis.
Bijaše namjesnim učiteljem u Zagrebu, te pravim učiteljem na gimnazijama u Osijeku, Požegi i Zagrebu.
Doktorirao je 1888., u Beču kod Jagića slušao slavistiku, te otišao na studijsko putovanje u Hercegovinu i južnohrvatske krajeve, kada se i razbolio, što je bilo uzrokom njegove prerane smrti.

Godine 1885. u Matici hrvatskoj izabran je za urednika Hrvatskih narodnih pjesama.
U svojim Crticama iz hrvatske književnosti (I.- II.), Broz je prikazao najstarije hrvatske, srpske i bošnjačke jezične i književne spomenike.
Autor je studije o hrvatskome imperativu te više purističkih članaka (Filologičke sitnice). Godine 1889. povjerena mu je izradba pravopisnoga priručnika hrvatskoga jezika.

Ivan Broz je 1892. objelodanio svoje najvažnije djelo, Hrvatski pravopis, koji je, u Boranićevoj redakciji, izlazio do 1916. Taj pravopis, izrijekom baziran na Karadžić-Daničićevoj pravopisnoj koncepciji, no oblikovan ponajviše po uzoru na pravopisno djelo hrvatskoga filologa i pravaškog političara Marcela Kušara, utemeljilo je suvremeni hrvatski pravopisni standard, te ostali hrvatski pravopisni priručnici (uz izuzetak oktroiranih djela iz doba obje Jugoslavije i povratka na morfonološki propis u vrijeme NDH) u većini preskripcija uglavnom dotjeruju Brozovo prijelomno djelo u nijansama.

Najumjereniji filolog među tzv. hrvatskim vukovcima, Broz je ostavio dubokoga traga u konačnoj standardizaciji hrvatskoga jezika: zahvaljujući njemu, Hrvate nije zadesilo pravopisno dvojstvo koje je prijetilo uvedbom fonološki koncipiranoga pravopisa u Dalmaciji i Bosni (priručnik Frane Vuletića), a usvajanjem nekih propisa iz pravopisnoga standarda Zagrebačke škole (rastavljeni futur, pisanje stranih imena kao u izvorniku, izbjegavanje asimilacije po zvučnosti u više slučajeva (podcijeniti, odčepiti,..), morfonološki oblici u više slučajeva (mladac/mladci,..)) osigurao je i kontinuitet ponajviše sa starijom (poglavito Dubrovačkom) hrvatskom pravopisnom tradicijom, i ostvario bezbolni prijelaz na konačni oblik pravopisa ne izazvavši prosvjede koji su pratili jezične zahvate njegova suvremenika Tome Maretića, potaknute uglavnom jezičnopovijesnim nihilizmom potonjega spram hrvatske književne i jezične baštine.

Ukupno: 1
Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Wikimedia,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.
Ako objavljena slika nije u skladu s autorskim pravima, javite nam kako bi je mogli ukloniti.