Miroslav Šicel (Varaždin, 16. kolovoza 1926. - Zagreb, 25.11.2011.) bio je hrvatski književni povjesničar, esejist, redaktor, autor školskih udžbenika.
Osnovnu školu je pohađao u Varaždinu.
Za svoje srednje školovanje se opredijelio za gimnaziju.
Nakon srednje škole odlazi studirati u Zagreb, na Filozofski fakultet, na kojemu diplomira jugoslavenske jezike i književnosti te ruski jezik i književnost.
Kao književni povjesničar je značajan kao osoba koja je pratila t.zv. ˝male pisce˝, iako u njegovom radu prevladavaju prijegledi radova hrvatskih pisaca kao što su Matoš, Krleža, Nazor, Kranjčević i sl..
Na Filozofskom fakultetu je obnašao dužnost direktora Instituta za književnost još dok je bio docentom, a također je još kao docent postao predsjednikom Hrvatskoga filološkog društva i Saveza slavističkih društava Jugoslavije te ostala.
Jednim je od urednika časopisa Croatica i Filologija.
1983. je postao članom suradnikom HAZU (ondašnja JAZU), a od 1996. je postao redovlnim članom HAZU.
Dobitnik je nagrade Božidar Adžija 1974., nagrade Davorin Trestenjak 1986., odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1999., počasnog doktorata riječkog sveučilišta 2001., nagrade za životno djelo grada Varaždina 2005., a 2006. nagradu Vladimir Nazor za životno djelo i ine.