Herbert Ritter von KARAJAN

Herbert von Karajan (Salzburg, Austrija, 5. travnja 1908. - Anif, Austrija, 16. srpnja 1989.), bio je austrijski dirigent, jedan od najznačajnijih u 20. stoljeću.
Karajan je vodio Berlinski filharmonijski orkestar 35 godina, od 1954., kada je nasljedio Wilhelma Furtwänglera, do 1989. godine.

Rodio se u salzburškoj obitelji srednje-više klase, izvorno cincarskog, ili grčkog porijekla iz regije Makedonije.
Njegov pra-pra-pradjed Georgios Johannes Karajannis, rođen u Kozaniju, gradu u Osmanskoj provinciji Rumeliji (današnja Zapadna Makedonija u Grčkoj), iselio se 1767. u Beč i potom u Chemnitz u Saskoj.
On i njegov brat, sudjelovali su u osnivanju industrije odjeće u Saskoj, te je za njihove usluge 1. lipnja 1792. Frederik August I. od Saske obojici dodijelio plemićke titule, kao i prefiks ˝von˝ obiteljskom imenu.
Prezime Karajannis postalo je Karajan.
Obitelj s majčine strane, preko njegovog djeda rođenog u mjestu Mojstrana, Vojvodstvo Kranjska (danas u Sloveniji), bila je prema novijem genealoškom istraživanju slovenskog porijekla, što pojašnjava ili je u suprotnosti s tradicionalnim stajalištem koje je porijeklo njegove majke definiralo srpskim ili jednostavno slavenskim.

Von Karajan je rođen u Salzburgu, u Austro-Ugarskoj, kao Herbert Ritter von Karajan.
Kao pijanist, bio je čudo od djeteta.
Od 1916. do 1926., učio je na Mozarteumu u Salzburgu, gdje ga je njegov učitelj, koji je primjetio izvanrednu darovitost, ohrabrivao da se koncentrira na dirigiranje.

Godine 1929., dirigirao je operu Saloma u Festspielhausu u Salzburgu, te je od 1929. do 1934. djelovao kao prvi Kapellmeister Stadttheatera u Ulmu.
1933., debitirao je kao dirigent na Salzburškom festivalu s Walpurgisnacht Scene u Max Reinhardtovoj produkciji opere Faust.
Također 1933., postao je član Nacističke stranke.

U Salzburgu 1934., prvi je puta dirigirao Bečkoj Filharmoniji, te je od 1934. do 1941., bio angažiran u dirigiranju opernih i simfonijskih orkestralnih koncerata u Aachenskoj operi.

Karajanova je karijera doživjela veliki uzlet 1935. kada je imenovan najmlađim njemačkim Generalmusikdirektorom, te je nastupao kao gost u Bukureštu, Bruxellesu, Stockholmu, Amsterdamu i Parizu.
Godine 1937., operom Fidelio, debitirao je s Berlinskom Filharmonijom i Berlinskom državnom operom, te je postigao veliki uspjeh operom Tristan i Izolda.
1938., tu su izvedbu berlinski kritičari hvalili kao Das Wunder Karajan (čedesni Karajan).
Kritika je ustvrdila da je Karajanov ˝uspjeh s zahtjevnim Wagnerovim djelom Tristan i Izolda postavio ga uz Furtwänglera i de Sabatu˝, tadašnje najveće njemačke operne dirigente.
Nakon što je iste godine potpisao ugovor s Deutsche Grammophonom, ostvario je prvu od brojnih snimki dirigirajući uvertiru Čarobne frule u Staatskapelle Berlin.
26. srpnja 1938., oženio se svojom prvom suprugom, operetnom pjevačicom Elmy Holgerloef. Razveli su se 1942.

22. listopada 1942., stupio je u brak s Annom Mariom ˝Anitom˝ Sauest, rođenom Gütermann.
Ona je bila kći poznatog proizvođača konca za šivaće strojeve.
Kako je njen djed bio Židov, smatrana je Vierteljüdin (jednu četvrtinu židovka).
Radi toga, do 1944. Karajan je prema vlastitom priznanju gubio podršku nacističkog vodstva, ali još uvijek je koncertirao u ratnom Berlinu 18. veljače 1945., premda je ubrzo potom napustio Njemačku i zajedno s Anitom uz pomoć Victora de Sabate preselio se u Italiju.
Austrijski denacifikacijski istražni odbor Karajana je 18. ožujka 1946. oslobodio optužbi te je uskoro nastavio svoju dirigentsku karijeru
....