Banner
Pomorski fakultet u Splitu

Branko Svoboda

Branko Svoboda
Branko Krasinski
Rođen: 21.03.1897. Wikipedia
(Draganić, HR)
Umro: 1974
Mjesto djelovanja:Karlovac, Krapina, Varaždin, Zagreb
Opis:Hrvatski pravnik, novinar i publicist

(Draganić, 1897. -Varaždin, 1974.)

Branko Svoboda rođenje 21. ožujka 1897. u Draganiću kod Karlovca gdje mu je otac službovao kao kotarski šumar, a on pohađao tek prva dva razreda osnovne škole, treći u Krapini, dok je četvrti razred i klasičnu gimnaziju polazio u Varaždinu.
Trebao je studirati slavistiku na Filozofskom fakultetu u Moskvi ali su ga u tome omele ratne (ne) prilike pa stoga upisuje studij prava, koji, uz kraću epizodu pohađanja trećeg semestra na sveučilištu u Innsbrucku, završava 1919. godine u Zagrebu.

Kao pravnik, novinar i publicist, uključuje se u društveni, politički, kulturni i sportski život Varaždina.
Kada je poslije raskola u varaždinskom sokolstvu (1922.) postao član Upravnog vijeća i tajnik (Jugo)sokolskog društva, izdao je svoju prvu knjigu Sokolstvo u Varaždinu 1877. -1923.˝
Pisao je osebujnim stilom, na slikovit i zanimljiv način, a mladalačka sklonost poeziji (njegovu Noćnu pjesmu uglazbio je Josip Štolcer-Slavenski) dade se naslutiti u mnogim njegovim kasnijim proznim tekstovima.
Zapravo, još kao učenik gimnazije počeo se baviti publicističko-izdavačkom djelatnošću. Izdao je đački list Sunce slobode, a suosnivač je i književnog lista Naše doba u kojem često surađuje pod pseudonimom Branko Krasinski.
Još za studentskih dana kao delegat organizacije ilegalne akademske omladine u Varaždinu, čiji je osnivač i predsjednik, sudjeluje na kongresu slavenskih studenata u Pragu (1918.), kada je donijeta i rezolucija koja se zalagala za punu slavensku uzajamnost u formiranju novih država, zbog čega je intervencijom austrougarskih vlasti zajedno s ostalim studentima moraonapustiti Prag.
Inicijator je i «Izjave varaždinskih sveučilištaraca« za samostalnu državu SHS,
osnivač prvoga pučkog sveučilišta, član je Narodne straže, sudjeluje u razoružavanju austro-mađarske vojske u Varaždinu, a u studenome 1918. sudjeluje i u vojnom oslobađanju
Međimurja itd.,itd.
Kao jedan od najistaknutijih novinara Varaždina, svoje političke tekstove Branko Svoboda objavljuje u «Našim pravicama», »Volji naroda», »Glasu Hrvatskog Zagorja i Međimurja», zagrebačkom »Jutarnjem listu* i »Novostima», te konačno i u »Varaždinskim novostima* čiji je vlasnik i glavni urednik postao nakon smrti svoga oca Bogdana Svobode 1936. godine.
U tom je listu objavio veliki broj uvodnika i antifašističkih tekstova zbog čega je često politički proganjan, hapšen i zatvaran, pa i u Lepoglavi iz koje se uspio izbaviti i skloniti s obitelji u Italiju. Nakon Drugoga svjetskog rata živi u Zagrebu gdje je radeći kao pravnik 1962. i umirovljen.
Ponovno se posvećuje novinarskom i književnom radu: od 1956. glavni je urednik Biblioteke Kulturno-prosvjetnog društva Hrvatskih Zagoraca «Matija Gubec» i glavi urednik »Zagorskog kolendara*.
Napisao je i studiju o radu revolucionarne omladine u Varaždinu, ali najbolje, zapravo životno djelo Branka Svobode ipak je knjiga «Stare vinogradske kurije i kleti», u kojoj je velikim marom opisao brojne povijesne zanimljivosti i kulturne vrijednosti nekadašnjeg Varaždina.
Ova knjiga i interes koji ona četrdesetak godina nakon tiskanja u proširenom izdanju još uvijek pobuđuje, nesumnjivo ga svrstava u red zaslužnih Varaždinaca.

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Google,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.