Rođen: | 18.10.1920. |
(Donja Stubica, HRV) | |
Umro: | 17.05.2010. |
Opis: | Pravnik, akademik |
Jezik: | hrv |
Izvor: | HAZU, prof. dr. sc. Željko Bartulović |
Akademik Lujo Margetić rodio se 18. listopada 1920. u Donjoj Stubici.
Otac Tito podrijetlom je sa Grobnišćine, a majka Zora Turina iz Bakarca.
Pohađao je Prvu klasičnu gimnaziju u Zagrebu.
Pravni fakultet u Zagrebu upisao je 1939., a nakon ratnog vihora i sudjelovanja u narodno-oslobodilačkom pokretu u Primorju diplomirao je 1945., a ubrzo potom i doktorirao 1946.
Život ga je vodio dalje od njegove životne ljubavi – pravnopovijesne znanosti.
Radio je u Ministarstvu industrije NR Hrvatske u Zagrebu, a 1948. seli u Rijeku gdje radi u Općini Rijeka, „Elektroprimorju“ i drugdje uspješno se baveći pravnom praksom.
No ljubav prema znanosti je jača i 1962. objavljuje prvi znanstveni rad Pravo u Hesiodovu epu Erga hai hemerai u uglednom skopskom časopisu Živa antika, potom u publikacijama Pravnog fakulteta u Beogradu i Srpske akademije nauka i umjetnosti.
Slijede radovi objavljeni u inozemstvu, prvi u Revue internationale des Droits de l’Antiquite u Bruxellesu 1965.
Do početka 70-tih godina XX. stoljeća postao je poznato i priznato ime u znanstvenim krugovima.
Tada se u potpunosti posvećuje znanstvenom radu.
U zvanje docenta izabran 1975., a 1. rujna 1976. zapošljava se na Pravnom fakultetu u Rijeci gdje je bio nositelj kolegija Opća povijest prava i države, Povijest hrvatskog prava i države (u to doba Povijest države i prava Jugoslavije) i Rimsko pravo do odlaska u mirovinu 30. rujna 1989.
Temeljem dotadašnjeg rada iznimno brzo napreduje pa je 1977. godine izabran u zvanje izvanrednog profesora, 1980. u zvanje redovitog profesora.
Od 1986. je izvanredni član JAZU, a od 1991. godine redoviti član HAZU.
Akademik Margetić gostovao je na uglednim inozemnim fakultetima i znanstvenim ustanovama u Europi i SAD (npr. Beč, Sorbonna, Trst, Washington).
Nije zapostavljao izlaganja i na području Hrvatskog primorja, tako je bio redovit gost na znanstvenim skupovima na Grobniku, Novome, Mošćenicama, Rijeci, Puli, Senju, Krku i dr.
Objavio je 40 knjiga i oko 350 znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu.
Niz knjiga započeo je sa radom O nekim novim rezultatima proučavanja Vinodolskog zakona, izdanoj 1978. godine, kao i prvim udžbenikom Rimsko pravo objavljenim 1980. u koautorstvu sa prof. dr. sc. Milom Borasom.
Udžbenik Opća povijest države i prava objavio je 1983. godine, a iz tadašnje „nacionalne“ povijesti 1984.
Prva objavljena knjiga u inozemstvu, u Italiji, Histrica et Adriatica 1983. godine pobudila je široki interes tamošnjih znanstvenika.