Mirko Zjaèiæ

Zjaèiæ, Mirko, povjesnièar i paleograf (Šibenik, 30.VI.1912 – Rijeka, 17.IV.1977).
Osnovnu školu i klasiènu gimnaziju završio je u Šibeniku, a na Pravnom je fakultetu u Zagrebu diplomirao te 1937. doktorirao.
Radio je kao kotarski pristav u Prozoru, Hvaru i Šibeniku, a od poèetka II. svj. rata u Dubrovniku.
Potkraj 1944. pristupio je NOV-u.
Nakon rata službovao je dvije godine u Starome Gradu na Hvaru i u Splitu, a od 1947. u Državnom arhivu u Zadru, gdje je stekao zvanje arhivista.
Potom je u Dubrovniku radio u Historijskom institutu JAZU.
Prešavši u Državni arhiv u Rijeci, obavljao je dužnost ravnatelja i gl. urednika Vjesnika Državnog arhiva Rijeka.
Od 1961. zaposlen u Akademijinu Sjevernojadranskom institutu za historiju, etnièke odnose i ekonomiju (danas Zavod HAZU), gdje je stekao zvanje znan. savjetnika i službovao do konca života.
Prve radove objavio je u Zadru: Miscellanea I. (u suradnji s A. Strgaèiæem) i Miscellanea II. (s A. Strgaèiæem i A. Krstiæem), 1950–51.
Kao vrstan poznavatelj lat. jezika posvetio se transkripciji dokumenata vezanih za srednjovjekovlje Istre i kvarnerskoga podruèja.
Dovršio je, nakon S. Gigantea, objavljivanje Knjige rijeèkog kancelara i notara Antuna de Renno de Mutina, I–III (1955–57) te objavio raznovrsne pov. izvore: Pergamene kaptolskog arhiva u Hvaru (1963); Dvigradski statut, I–II (1960–62); Kritièki osvrt na objavljeni statut opæine Izola iz 1360. godine (1966); Posjedovni odnosi poreèke crkve od VI. do XVI. stoljeæa (1973).