Pretraživanje kataloga

Osnovan The New York Times - 18.09.1851.
The New York Times je dnevni list koji u New Yorku izdaje Arthur Ochs Sulzberger Jr. i distribuira ga širom svijeta. Vlasnik mu je The New York Times Company, koja izdaje još 15 drugih novina, uključujući International Herald Tribune i Boston Globe. Smatra se najvećim gradskim novinama u SAD. Uživa nadimak "Sijeda dama" zbog svog staromodnog izgleda i stila, a često ga navode kao nacionalni novinski autoritet, što znači da se navodi kao službena i autoritativna referenca za suvremene događaje. Osnovan je na današnji dan 1851., a dosad je osvojio 94 Pulitzerovih nagrada, više nego ijedan drugi list. Ime mu se često skraćuje na Times, zbog čega ga često miješaju s The Timesom, koji se izdaje u Londonu. Osnovali su ga novinar i političar Henry Jarvis Raymond i bivši bankar George Jones pod nazivom NewYork Daily Times. Današnje ime The New York Times dobio je 1857.

SNJEŽNI KRISTALI
"Godine 1931. pojavila su se u izdanju kuće McGraw Hill knjiga pod naslovom "Snježni kristali" autora W.A.Bentleya i W.J.Humphreysa. U knjizi se nalazi odabrani niz fotografija snježnih kristala koje je prvi put fotografirao Bentley iz Jericha u državi Vermontu u Sjedinjenim Američkim Državama. Prvi je pokazao kako izgledaju snježni kristali Olaus Magnus 1555. godine, a tek tri stoljeća kasnije (1820. god.) arktički istraživač Scoresby načinio je precizne crteže kristala." Više o kristalima pročitajte u članku.

IVO ŠKRABALO
Ivo Škrabalo (Sombor, 19. veljače 1934. - Zagreb, 18. rujna 2011.) bio je hrvatski filmski redatelj, scenarist, filmski publicist i povjesničar filma te političar. Najvažniji dio njegova opusa rad je na povijesti hrvatske kinematografije, o kojoj je objavio četiri knjige, među kojima i kapitalnu povijesnu knjigu 101 godina filma u Hrvatskoj (1998.).Autor je više djela na temu filma, a autor je i članaka u Filmskoj enciklopediji. Njegovo je kapitalno ostvarenje Između publike i države: povijest hrvatske kinematografije 1896-1980 (1984.), koja je doživjela javnu osudu partijskih krugova zbog isticanja posebnosti hrvatske kinematografije. Prošireno i standardno izdanje knjiga je doživjela 1998. pod naslovom 101 godina filma u Hrvatskoj 1896-1997.: pregled povijesti hrvatske kinematografije, dok je 2008. Škrabalo priredio skraćeno i ažurirano izdanje pod naslovom Hrvatska filmska povijest ukratko (1896-2006). U knjizi Dvanaest filmskih portreta (2006.) izabrao je svoje eseje o hrvatskim filmskim umjetnicima.

GRETA GARBO
Greta Garbo (Stockholm, 18. rujna 1905. – New York, 16. travnja 1990.), švedska glumica. Izuzetno lijepa, visoka i vitka, lica koje odaje bogat unutrašnji život i odsutnost svake površnosti, bila je nadasve podobna za romantične uloge tajanstvenih i nedostižnih fatalnih žena. U igranom filmu prvi se put pojavljuje statirajući u Lutajućem vitezu 1921. Jedna od prvih europskih glumica koja je postala vrhunskom holivudskom zvijezdom početkom tridesetih godina. U zlatnom razdoblju svoje karijere nanizala je velike dramatične uloge u filmovima Kraljica Kristina, Ana Karenjina, Grand hotel i Dama s kamelijama. 1939. snimila je film koji odudara od njezinog melodramatskog stila – satiričku komediju Ninočka, koja je postigla svjetski uspjeh i nominaciju za tri Oscara. U skladu s ulogama bio je i njezin privatni život. Nekomunikativnu i tajanstvenu, prema mjerilima holivudske javnosti, nazivali su je ˝švedskom sfingom˝ i ˝misterioznom strankinjom˝. Tako su i njene ljubavne veze bile uglavnom predmetom nagađanja. Nakon neuspjeha filma Žena s dva lica božanstvena se Greta Garbo 1941. zauvijek povukla s filma. 1953. nagrađena je specijalnim Oscarom za svoj doprinos filmskoj umjetnosti koji, međutim, nije osobno primila.