Banner
Knjižnica i čitaonica grada Preloga

Pretraživanje kataloga

Dobrodošli na stranice Digitalne knjižnice
KRATKE UPUTE ZA PRETRAŽIVANJE: Pretraga se vrši unutar svih podataka (glavni zapis, ključne riječi, sadržaj...). Odabirom vrste građe sužujemo izbor ovisno o vrsti koju tražimo. Tekst koji tražimo može biti dio riječi, cijela riječ ili nekoliko kombinacija riječi odvojenih razmakom. Rezultat je jedno ili više djela koja po sistemu 'like' (svi nazivi koji sadrže niz upisanih znakova, a minimalno dva znaka) zadovoljavaju traženi uvjet upisan u bilo kojoj kombinaciji upita. Ukoliko umjesto razmaka upišemo znak za minus (-) rezultat neće sadržavati riječ koja slijedi ('not like'). Velika i mala slova tretiraju se jednako (Ant = ANT= ant = AnT). Radi lakšeg pronalaženja poželjno je upisati dio naslova koji asocira na riječ u naslovu koja je manje zastupljena u jezičnom izražavanju. Nije potrebno pisati cijeli naslov djela nego jednu riječ ili samo dio riječi. Klikom na DIGITAL LIBRARY otvoriti će vam se vrata digitalne knjižnice koja sadrži mnoštvo naslova starih novina, knjiga i ostalih vrste građe te multimedije.
Slika
Osnovan muzej umjetnosti Metropolitan - 13.04.1870.
Metropolitan (Metropolitan Museum of Art) je muzej umjetnosti u New Yorku a osnovan je 13. travnja 1870. godine od grupe američkih građana. Osnivači uključeni u projekt obuhvaćaju gospodarstvenike i financijere, kao i vodeće umjetnike i mislioce tog vremena, koji su htjeli otvoriti muzej i približiti umjetnost i likovnu kulturu američkom narodu. Otvoren je 20. veljače 1872, a izvorno je bio smješten na Petoj aveniji broj 681. U njemu se nalazi jedna od najznačajnijih zbirka europskog i američkog slikarstva (od braće Van Eyck do suvremenih slikarskih ostvarenja) i primijenjene umjetnosti iz svih dijelova svijeta. Njegov stalni postav sadrži više od dva milijuna radova, podijeljenih u devetnaest kustoskog odjela. Odjel srednjovjekovne umjetnosti nalazi se u posebnoj zgradi The Cloisters u parku Fort Tryon.
clanak
Bakterije bakterija
"Nauka uzima, da postoje još i takve bakterije, koje se našim dosadašnjim optičkim pomagalima ne mogu vidjeti, koje dakle leže onkraj granice mogućnosti našega spoznavanja vidom, zbog čega su ove bakterije dobile ime ultravizibilne bakterije. Poznato je nadalje, da u prirodi svako živo biće ima i svoje neprijatelje, pa je vrlo blizu ležalo pitanje: imaju li i bakterije svoje neprijatelje?"
Autor0000000700
MIRKO MARKOVIĆ
Mirko Marković, (Slavonski Brod, 22. lipnja 1929. - Zagreb, 13. travnja 2009.), hrvatski povjesničar, geograf i kartograf. Dodijeljena mu je stipendija Zaklade Alexander von Humboldt za specijalizaciju pa je 1965/66. proveo u Geografskom institutu Visoke tehničke škole u Münchenu. Zaposlio se kao asistent antropogeografije u Etnološkom zavodu JAZU. Godine 1967. unaprijeđen u znanstvenog suradnika, a 1971. u višeg znanstvenog suradnika te 1975. u znanstvenog savjetnika. Od 1974. upravitelj je Etnološkog zavoda i tajnik Akademijina Odbora za narodni život i običaje. Zajedno s akademikom A. Mohorovičićem uređivao je Zbornik za narodni život i običaje. Prikupio je mnogo geografske i kulturno-povijesne bibliografske građe. Izradio je desetak zavičajnih karata većih hrvatskih gradova i okolnih krajeva (Bjelovar, Gospić, Karlovac, Krapina, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Varaždin, Zadar, Zagreb), objavio oko 150 stručnih i znanstvenih radova te veći broj knjiga. Djelo Descriptio Croatiae daje cjelovit prikaz hrvatskih zemalja na geografskim kartama od početaka do suvremenosti. Plod je to tridesetogodišnjeg rada, prikupljanja i obrađivanja građe. To je do danas najpotpuniji i najširi pregled kartografije Hrvatske i hrvatske kartografije od početaka pa do kraja 19. st. Drugo kapitalno djelo pod naslovom Descriptio Bosnae et Hercegovinae obrađuje povijest i geografiju Bosne i Hercegovine na temelju kartografskih izvora.
Autor0000001069
SAMUEL BECKETT
Samuel Barclay Beckett, (Dublin, 13. travnja 1906. - Pariz, 22. prosinca 1989.), dramatičar i romanopisac irskog podrijetla. Od 1938. godine živi u Parizu te nakon rata počinje i pisati na francuskom. Prijateljevao je s Jamesom Joyceom, kojemu je bio i osobni tajnik. 1969. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Beckett je jedan od glavnih predstavnika teatra apsurda. Krajem 1940-ih i početkom 1950-ih Beckett je na francuskom napisao svoje najpoznatije romane, koji se često unatoč njegovu izričitom protivljenju nazivaju "trilogijom": Molloy (napisano 1947., objavljeno 1951.), Malone umire (napisano 1948., objavljeno 1951.) i Bezimeni (1953.). Iako su Beckettova djela - kako romani, tako i drame - u osnovi pesimistična, uvijek su prožeta blagim humorom i simpatijama prema likovima.
Autor0000011670
SEAMUS HEANEY
Seamus Justin Heaney (Castledawson, 13. travnja 1939.), irski književnik. Rođen na Mossbawn farmi između Castledawson i Toomebridge, živi u Dublinu. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1995. godine. Uz Nobelovu nagradu za književnost, Heaney je dobio Geoffrey Faber Memorial Prize (1968), nagradu EM Forster (1975), Zlatni vijenac poezije (2001), TS Eliot nagradu (2006) i dvije Whitbread nagrade (1996 i 1999). Bio je član Aosdána od njegova osnutka, te je Saoi od 1997. Bio je i na Harvardu i Oxfordu profesor pjesništva te je napravio Commandeur de l’ ordre des Arts et Lettres u 1996. Heaneyjevi osobni rukopisi se čuvaju u Nacionalnoj knjižnici Irske. Robert Lowell , i mnogi drugi, nazivaju ga ˝najvažnijim irskim pjesnikom nakon Yeatsa ˝, uključujući i akademske John Sutherland, koji imaju odjek osjećaja da je ˝najveći pjesnik našeg doba˝.
Autor0000000897
JEAN de LA FONTAINE
Jean de La Fontaine (Château-Thierry, 8. srpnja 1621. - Pariz, 13. travnja 1695.), francuski književnik iz XVII. stoljeća Ogledao se u svim književnim rodovima, a glavna su mu djela ˝Basne i bajke˝, ˝Pripovijesti u stihu˝. Od antičkih pisaca preuzeo je okosnicu, a basnu osvježuje elementima drame, satire i poezije. Životinje njegovih basni kriju pod svojom kožom sve ljudske slabosti. Njegove basne vrlo su poznate i smatraju se remek djelima svjetske književnosti. Inspirirane su Ezopom, Horacijem i staroindijskom književnosti kao Pančantantra. Prvo djelo od 124 basne izašlo je 31. ožujka 1668. godine pod nazivom ˝Ezopove basne˝, a bile su posvećene Luju, Velikom Dauphinu, sinu Luja XIV.. Basne su bile jako dobar izbor za čitanje: imale su ritam, pisane su u rimi, prirodne i lake za čitanje, tipično francuske. Njegove basne nisu samo štivo za djecu već i za odrasle. U njegovim basnama često stradaju dobri (jer nisu dovoljno lukavi), a pobjeđuju pametni i spretni (makar bili i zli). Obrazovaniji ljudi su uspjeli i citirati stotine La Fontaineovih rečenica. Poštanske marke s njegovom slikom i njegovim basnama izdane su 1995. godine u Francuskoj. U intervalima tijekom života izašle su ostale edicije njegovih basni. Posljednja je izašla 1693. godine. Član Académie française (Francuske akademije) postao je 1683. godine.