Pretraživanje kataloga

Meðunarodni dan biološke raznolikosti - 22.05.1993.
Meðunarodni dan biološke raznolikosti proglasili su Ujedinjeni narodi 1993. godine, kako bi ukazali na veliku ulogu koju biološka raznolikost ima u održivom razvoju. Obilježava se svake godine 22. svibnja kao spomen na 22. svibnja 1992., datum usvajanja teksta Konvencije o biološkoj raznolikosti. Republika Hrvatska pridružila se svijetu u nastojanjima za oèuvanje biološke raznolikosti i unapreðenje zaštite prirode, a Hrvatski sabor je, donošenjem Zakona o zaštiti prirode, odredio da se 22. svibnja na Meðunarodni dan biološke raznolikosti obilježava i Dan zaštite prirode u Hrvatskoj.U Danu zaštite prirode organiziraju se odgojne, obrazovne, rekreativne, struène i druge aktivnosti kojima se na primjeren naèin potièe i promièe zaštita prirode, a Ministarstvo kulture tradicionalno dodjeljuje nagrade na podruèju zaštite prirode.

Izašla igra Pac-man

U Japanu je objavljen Pac-Man, arkadna igra koja je postala jedna od najuspješnijih videoigara. Igru je dizajnirao Iwatani Toru, dizajner videoigara,a razvila ju je japanska tvrtka Namco dok je za tržište u SAD-u licenciju i distribuciju držala tvrtka Midway. Ova igra bila je vrlo popularna i kod nas, a kako bi vas podsjetili na ovu igricu, pronašli smo i link gdje se ona danas može igrati besplatno online ovdje.

Kako æemo graditi seoske zahode
"Ako zahoda nema nužda se obavlja gdje god èovjeka zatekne: u vrtu, u štali, ili iza kuæe. Ako postoji zahod koji je zlo graðen, on je èesto puta pravo rasadište zaraznih bolesti. "

JEŽ I ZMIJA
"Poznato je da je jež imun (otporan) protiv zmijskog otrova. Ali postoji i suprotno mišljenje, koje tvrdi da ne preraðuje on uvijek bez boli velike doze otrova. U tom pogledu zanimljiv je pokus, kojega rezultati potvrðuju potpun imunitet ježa na otrov riðovke, neosporno smrtonosan za druge životinje. Ovaj pokus pretvorio se u dvoboj izmeðu ježa i riðovke i izveden je u okolnostima maksimalno približnim prirodnim uslovima."

VICTOR HUGO
Victor-Marie Hugo (Besançon, 26. veljaèe 1802. - Pariz, 22. svibnja 1885.), francuski romanopisac, pjesnik, esejist, dramaturg i aktivist za ljudska prava, te možda najutjecajnija liènost Francuskog romantizma. Iako je u Francuskoj najpoznatiji po svojim pjesmama i dramama, u ostalom svijetu znamo ga po romanima Jadnici (Les Misérables) i Zvonar crkve Notre-Dame (Notre-Dame de Paris). Meðu njegovim mnogim pjesnièkim zbirkama, Les Contemplations i La Légende des Sie'cles su iznimno cijenjene kod kritièara, a Hugo se nekad identificira kao najveæi francuski pjesnik. Iako je bio ekstremno konzervativan dok je bio mlad, pridružio se ljevici što su godine prolazile. Postao je strastveni republikanac i njegova djela dodiruju politièke i socijalne probleme i umjetnièke trendove tog vremena.

ARTHUR CONAN DOYLE
Sir Arthur Ignatius Conan Doyle (Edinburgh, 22. svibnja 1859. - Crowborough, Sussex, 7. srpnja 1930.), britanski autor kriminalistièkih romana, najpoznatiji kao ½otac½ Sherlocka Holmesa i doktora Watsona.Nakon studija postao je brodski lijeènik i otplovio na zapadnoafrièku obalu, a 1882. zapoèeo je privatnu praksu u Plymouthu. Doktorat je dobio 1885. Njegova je praksa bila neuspješna, a èekajuæi pacijente pisao bi knjige. Prvo mu je djelo izašlo u Chambers's Edinburgh Journal prije njegove dvadesete godine. Ozbiljnije se posvetio književnosti nedugo nakon preseljenja u odmaralište Southsea. Prvo mu je znaèajnije djelo bilo A Study in Scarlet (½Skica u grimizu½) koje je izašlo u Beeton’s Christmas Annual 1887. i u kojem se prvi put pojavljuje Sherlock Holmes, stvoren prema profesoru Josephu Bellu. Doyle je bio ukljuèen i u kampanju za reforme afrièke Slobodne Države Kongo zajedno s novinarom Edmundom Dene Morelom i diplomatom Rogerom Casementom. Napisao je The Crime Of The Congo 1909., dugi pamflet koji opisuje zloèine u Kongu. Morel i Casment dali su mu inspiraciju za likove djela Izgubljeni svijet (The Lost World) iz 1912. U kasnim godinama, Doyle se vezao za spiritualizam i napisao je roman s likom Profesora Challengera pod imenom The Land Of Mist. Jedna je od njegovih èudnijih knjiga The Coming Of the Fairies iz 1921. jer je bio uvjeren u istinitost fotografija vila iz Cottingleya koja su bile glavna inspiracija za djelo u kojem su se mogle proèitati teorije o vilama i duhovima.

PETAR GUBERINA
Petar Guberina (22.05.1913., Šibenik - 22.01.2005.,Zagreb), jezikoslovac. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu: francuski i latinski jezik (1935.). Doktorirao je na Sveuèilištu Sorbonne u Parizu (1939.). Osnovao je Institut za fonetiku (1954.), a potom i Odsjek za fonetiku (1965.), kojima je rukovodio do umirovljenja (1983.). Autor je verbotonalnog sistema (VTS) – originalne znanstvene teorije na podruèju govorne komunikacije, i elektroakustièkih aparata SUVAG konstruiranih prema verbotonalnim spoznajama (1954.–1955.). Njegova istraživanja »lingvistike govora« dovode do revolucionarnog obrata u nastavi živih jezika (audiovizualna globalnostrukturalna metoda – AVGS), ali i u pristupu patologiji sluha i govora (verbotonalna metoda – VTM), a profesora Guberinu uvode u red vodeæih svjetskih znanstvenika na podruèju humanistièkih i biomedicinskih znanosti. Godine 1961. utemeljio je Polikliniku (tada Centar) SUVAG. Petar Guberina umro je 2005. godine.

RICHARD WAGNER
Richard Wagner (Leipzig 22. svibnja 1813. - Venecija 13. veljaèe 1883.), njemaèki skladatelj, dirigent, reformator opere i središnja liènost u njenom razvoju u drugoj polovici 19. stoljeæa.Wagner zarana pokazuje interes za antièki teatar, Shakespearea, starogermansku mitologiju i srednjovjekovne kršæanske legende, što mu je dalo odluène stvaralaèke impulse. Sa 13 godina veæ odlièno govori engleski i grèki, jezike koje je nauèio da bi mogao Shakespearea i grèke autore èitati u originalu. U svojoj autobiografiji Wagner prisjeæa se da je kao djeèak nastupao uz oèuha u ulozi anðela. Wagner se prvo razvio kao književnik, pa tek onda kao glazbenik, te je preko drame došao do glazbe što je utjecalo na njegovu kasniju reformu opere i rad na jedinstvu drame i glazbe. U Zürichu nastaju njegova glavna djela: Die Kunst und die Revolution (1849.), Das Kunstwerk der Zukunft (1850.), Oper und Drama (1851.) i Eine Mitteilung an meine Freunste (1852.). U tim je djelima teoretski i filozofski formulirao svoje umjetnièke ideje i zamisao glazbenog kazališta buduænosti. U tom periodu poèinje raditi i na tetralogiji Prsten Nibelunga (Der Ring des Nibelungen), koja obuhvaæa èetiri glazbene drame: Das Rheingold (1852. - 1854.), Die Walküre (1852. - 1856.), Siegfried (1856. - 1871.) i Götterdämmerung (1869. - 1874.). U tom periodu skladao je i uspješnu operu Tristan i Izolda (Tristan und Isolde, 1857.-1859).