Pretraživanje kataloga

Šetnja po svemiru - 18.03.1965.
Leonov je bio jedan od 20 pilota izabranih u prvoj grupi astronauta 1960. Leonov je proveo oko 18 mjeseci na treninzima za misiju kretanja po bestežinskom prostoru. Trebalo je da napravi šetnju u misiji Vostok 11 ali iako je ova misija otkazana povijesni događaj se desio na letu Voskhod 2. Izvan svemirske letjelice je bio 12 minuta. Na kraju ove šetnje njegovo odijelo se toliko napuhalo pod utjecajem vakuuma da nije mogao ući u zračnu komoru. Da bi dozvolio pritisku da izađe malo je otpustio ventile i jedva je uspio vratiti se u kapsulu.

Opada li brzina svjetlosti?
"Godine 1927. ustvrdio je M. E. J. Gheury de Bray (u časopisu »Astronomische Nachrichten«, sv. 230), da se je brzina svjetlosti u posljednjih pedeset godina umanjila otprilike za nekih 200 km/sek., što bi značilo, da se je svake godine umanjivala otprilike za 4 km/sek."

STEPHANE MALLARME
Stephane Mallarmé (18.03.1842., Pariz, FR- 09.09.1898., Valvin), francuski pjesnik; najpoznatiji po pjesmi "Faunovo poslijepodne". Uz Rimbauda i Verlainea jedan od glavnih predstavnika franc. simbolizma. Pristaša tzv. "čistog pjesništva", intelektualni esteta opčinjen mističnom povezanošću stvari, piše poeziju koju karakterizira strogost forme i bogatstvo asocijacija. Lirik je velike kulture i profinjena ukusa, teži univerzalnoj sintezi koja bi objedinila sve umjetnosti, a njegovo se djelo nadovezuje na najbolje tradicije franc. pjesničkog izraza. U početku je pod utjecajem Gautiera, Baudelairea i Poea (vrstan je prevoditelj Poeovih pjesama), a vremenom stječe reputaciju nejasnog teškog i neprotumačivog pjesnika, velikog majstora koji se obraća "elitnim dušama" i stvara za uzak krug odabranih. Na vrijednost Mallarméove poezije skreće pozornost čitateljskoj publici J. Huysmans u svom poznatom romanu Nasuprot. Slavljen od literarnih sladokusaca kao vizionar i veliki izmiritelj snova i jave, željenog i mogućeg, viđenog i nedokučivog, M. Je ostao trajno opsjednut himerom tzv. Čistog poetskog umijeća. Profesor engleskog jezika u provinciji pa u Parizu, on se teško mirio sa svojim školničkim zvanjem. Smatrajući da pristup poetskom djelu ne može biti ni jednostavan ni lak M. Drži da zadatak poezije nije u tome da izmišlja već da otkriva da nas rafiniranom igrom i alkemijom riječi oslobađa od vulgarnosti, da ukazuje na isprepletenost pojava, te ukidajući "stvari" otkriva vječne Ideje. God. 1871. M. Je objavio svoju poemu Herndijadu, 1876. svoju najsugestivniju pjesmu Faunovo poslijepodne. Estetske poglede iznio je u knjizi eseja Tumaranja, a sabrane pjesme (Poesies completes) objavljene su mu 1897. Svojim djelom ostavio je ne samo neizbrisiv trag o franc. Pjesništvu već je djelovao i na glazbenike (Debussy), a svojim likom inspirirao je nekoliko glasovitih slikara poput Renoira,Gauguina i Maneta koji su ga portretirali.

JOSIP KOZARAC
Josip Kozarac (Vinkovci, 18. ožujka 1858. - Koprivnica, 21. kolovoza 1906.), hrvatski je prozaist - novelist, romanopisac, pjesnik, pisac pripovijetki i polemičar, diplomirani inženjer šumarstva, jedan od najpoznatijih hrvatskih šumara.Svoje je spisateljske sposobnosti razvio pišući poezije, a kasnije je svoj talent pronašao u pisanju proze (pripovijetke i romani). Od 1896. do 1898. godine bio je jedan od urednika, tada poznatog «Šumarskog lista». Smatran je piscem jako oštrih zapažanja i jednostavnih, ali, često i prodornih, dubokoumnih misli.Osim pejzaža, u brojnim djelima opisuje i probleme koji muče seosko stanovništvo i njihove poglede na život i okolinu. Po tome je Kozarac ostao upamćen kao jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca jer je stvarnost prikazivao onakvu kakva ona zaista jest te je zbog toga iznosio sve probleme i predlagao njihova rješenja.

MATKO LAGINJA
Matko Laginja (Klana, 10. kolovoza 1852. - Zagreb, 18. ožujka 1930.), hrvatski pravnik i političar. Doktorirao je pravo u Grazu. U mladosti prihvaća politički program Ante Starčevića te s Vjekoslavom Spinčićem i Matkom Mandićem osniva u Istri Stranku prava te unosi izrazitije oblike hrvatske nacionalne ideje i oštriji nastup prema talijanskom nacionalizmu u političkom životu Istre. "Otac Istre" tri se desetljeća bori za njezin preporod, što nastavlja i u Zagrebu, osobito kao hrvatski ban. Od 1900. do 1915. bio je odvjetnik u Puli, a od 1915. u Zagrebu. Jedan je od vođa hrvatskog narodnog pokreta u Istri i član Istarskog pokrajinskog sabora od 1883. do 1914. godine. Jedno vrijeme bio je i poslanik u Carevinskom vijeću u Beču, zatim predsjednik Starčevićeve stranke prava. Djela Hrvatske narodne pjesme, što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otoci, Naša sloga, 1880. (urednik) Kastavski ustav (1400–1661), Pravo, 1873./74. Kastav grad i općina, 1883. Österreich und die kroatische Frage, 1883.