Pretraživanje kataloga

Iscrpnu liječničku biografiju o Franu Soriću objavio je dr. Ivica Vučak u Liječničkim novinama. Članak opisuje i njegovo djelovanje u Klenovniku, a cjelovit tekst je dostupan kroz poveznicu.

Izvor: Vučak, Ivica. Fran Sorić (Zemun, 14.9.1899.- Zagreb, 26.12.1937.): ftizeolog- žrtva svoje profesije. Liječničke novine 2023;XXIII(217):64-7.

Od 22. do 24. lipnja 1972. u Varaždinu je održan XVI. intersekcijski sastanak kirurga Slovenije i Hrvatske kojemu je prisustvovao i prim. Janko Šanjek kao počasni gost koji je od 1923. do 1943. godine djelovao kao primarni liječnik i ravnatelj varaždinske bolnice. U novinskom prilogu se navodi kako je ovo "(...) rijetka prilika da se Varaždin na simboličan način oduži prim. Šanjeku za sve što je učinio za utemeljenje i razvoj moderne kirurgije u našem gradu. On je prije 50 godina osnovao kirurški odjel, izvršio prvu operaciju želuca i puna dva desetljeća radio na razvoju kirurgije. Stoga mu je predsjednik skupštine ing. Vatroslav Bogdanović uz riječi zahvalnosti i priznanja predao plaketu Velikog pečata Varaždina iz 1209. koja se uručuje samo najuglednijim gostima i najzaslužnijim ljudima ovog grada."

Tuberkulozni paviljon je izgrađen 1942. godine i danas je u njemu smješten odjel neurologije. Nakon izgradnje nove bolnice 1898. na sadašnjoj lokaciji, novoizgrađeni paviljon je bio drugi zdravstveni objekt unutar bolničkog kruga. Arhitektonske nacrte je izradila Zoja Dumengjić, arhitektica Higijenskog zavoda sa Školom narodnog zdravlja. Izvođač radova bio je poznat čakovečki graditelj koji je živio i radio u Varaždinu, Valent Morandini ml. Na zgradi je 1967. nadograđen kat, a prvobitne balkonske ležaone za pacijente su zatvorene i prenamijenjene u sobe.

Gimnaziju pohađao u Varaždinu, medicinu studirao u Leipzigu i Zagrebu, gdje je 1927. promoviran. Specijalizirao ftizeologiju u lječilištu Klenovnik 1928–30, zatim neko vrijeme radio kao ftizeolog u Beogradu, gdje se usavršavao i u patološkoj anatomiji. Od 1933. do 1938. asistent je u lječilištu Brestovac, a istodobno i načelnik Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Zagrebu. Potom je 1938–45. ravnatelj lječilišta Klenovnik, od 1945. vodi lječilište Brestovac, a od 1949. do smrti Odjel za plućne bolesti Bolnice »Dr Mladen Stojanović« u Zagrebu.

Tijekom rada u Klenovniku u lokalnom tjedniku Hrvatsko jedinstvo 1940; III(167):8-9 objavio je opsežan prilog o radu antituberkuloznih dispanzera u Hrvatskom zagorju.

Rođena je 19. siječnja 1922. godine u Varaždinu. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja u rodnom gradu upisuje Medicinski fakultet u Zagrebu. Grad Varaždin joj 1943. dodjeljuje jednogodišnju studentsku stipendiju za šk. god. 1943/1944. u iznosu od 25.000 kuna. Kao studentica je bila aktivna u Narodnooslobodilačkom pokretu i Savezu komunističke omladine Jugoslavije. Uhapšena je na ljeto 1944. po ustaškom detektivu Dubiću (Dragutinu) u radnoj službi u gradskoj bolnici zbog sumnje da je jednom partizanu koji je ležao u bolnici dala lijekove i hranu, a po prijavi bolničkog namještenika, vratara Milec Franje.

Poštivani korisnici, izdavač Elsevier omogućio je hrvatskoj znanstvenoj i akademskoj zajednici probni pristup na više od 2.500 časopisa koji obuhvaćaju sva znanstvena područja do 2. travnja 2025. Pristup je osiguran putem IP adrese i udaljenog Proxy pristupa.

Poštovani korisnici, ukoliko Vas zanima tko je prvi u varaždinskoj bolnici uvodio mjere asepse, kako je prim. Janko Šanjek dolazio na posao i tko je bio Tonček Lapuh, kojem liječniku je neželjeno odlikovanje Ante Pavelića krajem rata zamalo ugrozilo život i druge povijesne anegdote o radu bolnice možete pogledati u emisiji VTV-a Kultura u špiglu u kojoj je gostovao prim. dr.sc. Predrag Grims, dugogodišnji voditelj varaždinske urologije.

STEPCHYSHYN Mykhailo (1911., selo Kholoiv, sada selo Vuzlove, okrug Radekhiv, regija Lavov, Galicija, danas Ukrajina - 1945.). Nakon završenog fakulteta u Zagrebu 1938. postaje jedan od istaknutijih liječnika u Varaždinu. Imao je vlastiti RTG kabinet, kvarcnu lampu, medicinsku opremu, provodio je elektroterapiju. Ordinirao je na Župnom trgu br. 10. Zbog političke aktivnosti je kao član OUN-a po završetku Drugog svjetskog rata uhapšen i strijeljan po nalogu NKVD-a.

Tijekom radnog staža u našoj ustanovi objavio je dva rada u Liječničkom vjesniku: Ileus verminosus 1940; 62(4): 204-207.  i Helmintijaza u Hrvatskom zagorju 1942; 64(12):425-432.  

Poštovani korisnici, digitaliziran je još jedan naslov iz zavičajne zbirke OBV. U Varaždinu je od 5.-7. listopada 1970. godine održan V. Sastanak pedijatara Hrvatske uz kojeg je organizirano i prvo Savjetovanje medicinskih sestara pedijatrijskih službi. Teme izlaganja bile su Patronažna služba u dječjoj praksi i Osposobljavanje medicinske sestre za rad na intenzivnoj njezi. Skup je popraćen zbornikom u kojem su objavljena dvadeset i tri referata, a savjetovanju su prisustvovale sestre iz Osijeka, Zadra, Bjelovara, Virovitice, Zagreba, Karlovca, Rijeke, Splita i Varaždina među kojima su izlagale Julijana Ptičar, Ivana Fuks, Ružica Kos, Vlatka Tomašić i Dragica Vidaček. 

Zbornik radova V. Sastanak pedijatara Hrvatske objavljen je u Jugoslavenskoj pedijatriji 1970;13(1-2).

Organizirano pružanje zdravstvene skrbi u varaždinskoj bolnici započinje zapošljavanjem sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog 1898. godine. Te godine grad Varaždin otvara novu bolnicu na sadašnjoj lokaciji, a gradska općina poziva sestre milosrdnice da preuzmu njegu bolesnika i brigu o cjelokupnom radu bolnice. Na sjednici gradskog zastupstva održanoj 30. lipnja 1898., nekoliko mjeseci prije službenog otvorenja bolnice 22. listopada, doneseno je rješenje o namještenju sedam sestara milosrdnica, jedne bolničarke i dva bolničara iz građanskog staleža.

Projekt je započet u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a izvedbene nacrte je 1940. godine dovršila Škola narodnog zdravlja u Zagrebu. Kada se točno počelo s radovima nije poznato, ali u zavičajnom tisku pronalazimo podatak kako je Ministarstvo zdravlja NDH 1942. godine pokrenulo postupak izvlaštenja zemljišta potrebnog za gradnju jer s vlasnicima nije uspjelo postići nagodbu o otkupu. Upozoreno je da se prema zakonskim odredbama gradnja od javnog značaja ne može spriječiti i da se s njome planira odmah započeti.

Iz opsežnog intervjua objavljenog 4. travnja 1931. godine, kojeg je prim. Janko Šanjek, ondašnji ravnatelj bolnice dao za jedan varaždinski tjednik, doznajemo da su u Bolnici u tijeku bili radovi na dogradnji kata nad prizemnim dijelom ekonomata gdje se planirala smjestiti bolnička kapelica (koja je bila izmještena jer je na njenom mjestu uređena nova operaciona sala), milosrdne sestre i ostala posluga. Točno vrijeme dovršetka radova nije poznato, no bolnica već 21. srpnja objavljuje "oglas jeftimbe" za izvođenje građevinskih radova i instalacija centralnog grijanja, elektroinstalacija i vodovoda  pa se možemo nadati da su radovi u skoro vrijeme i realizirani.

Saznanja o najranijem razvoju bolničke djelatnosti u gradu Varaždinu nalaze se u rukopisu Spomen- knjige Varaždinskog društva dobročinstva koju je društvu darovao blagajnik Samuel Mosinger 1870. godine. Glavni zadatak društva bio je osnivanje Društvene bolnice u koju bi se smjestili siromašni i unesrećeni građani. "Hiža za betežnike" je raspolagala s 15-20 postelja. Njome su upravljali inspektor bolnice i ekonom, a poslove su obavljali jedan plaćeni bolničar i bolničarka. Liječenje je besplatno provodio liječnik uz pomoć jednog kirurga.

 U varaždinskoj bolnici bludobolni bolesnici su se liječili u odvojenim sobama, a 1904. ženski bludoboljni odjel je s kata preseljen u prizemlje u za to posebno prenamijenjene prostorije. Početkom godine na skupštini gradskog zastupstva održanoj 15. veljače, prihvaćen je prijedlog županijskog fizika dr. Gustava Beila (temeljem zapisnika gradskog bolničkog odbora od 13. veljače) da se bludobolni ženski odjel premjesti u dvije sobe razizemno uz manje adaptacije koje bi se sastojale od "probušenju 3 zidova, namještanju 3 vrata ter ogradjenju jednog dijela dvorišta za bludobolne bolesnice."

Dr. Bazil Baricky je rođen 13. 08.1913. godine u mjestu Pikulice kraj Pšemisla, Galicija-Austro-Ugarska, današnja Poljska. Mladost i školovanje je proveo u Hrvatskoj. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1942. godine. Dolaskom JNA u Varaždin uhapšen je na radu u varaždinskoj bolnici gdje je i stanovao. Vojni sud Komande zagrebačkog vojnog područja ga presudom pod br. 1509/ 45. od 11.VIII.1945. god. osuđuje zbog “djela rat.[nih] zloč.[inaca] i nar.[odnih] nepr.[ijatelja] na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak političkih i građanskih prava i konfiskaciju imovine.“ Strijeljan je 10. XI. 1945. godine u Jastrebarskom.

Dan dobrovoljnih davatelja krvi u Republici Hrvatskoj održava se 25. listopada. Na taj je dan 1953. u željezari Sisak provedena prva akcija dobrovoljnog davanja krvi u organizaciji Hrvatskog Crvenog križa utemeljena na osnovnim načelima dobrovoljnog davanja krvi-daruj krv dobrovoljno, besplatno, solidarno i anonimno.

Prva transfuzija u varaždinskoj bolnici izvedena je na kirurškom odjelu 1932. godine kao direktna transfuzija iz vene u venu.Transfuzijska služba se do 1953. razvijala u okrilju kirurškog odjela bolnice. Od 1. siječnja 1953. započinje s radom zasebna služba za transfuziju kao Stanica za transfuziju krvi koju je vodio dr. Đuro Radaković. Stanica je bila smještena u zgradi kraj Gradske bolnice. Vođenje stanice 1954. preuzima dr. Donatela Horvatić-Pejaković.

Prvu doktorsku disertaciju u varaždinskoj bolnici obranio je internist, prim. dr. Roko Živković (4. VI. 1919.- 21. X. 2003.) 26.11.1966. godine na Internoj klinici Rebro pod nazivom Korelacija između biokemijskih analiza i histološkog nalaza jetre kod kroničnog hepatitisa. Bila je to prva disertacija iz medicine uopće na području ondašnjeg kotara Varaždin. U bolnici je radio kao voditelj internog odjela Medicinskog centra od 1962. do 1972. godine. Autor je brojnih stručnih i znanstvenih radova i udžbenika, a objavio je i više stručnih priloga o povijesnom razvoju naše ustanove i interne djelatnosti. Uz akademski stupanj stekao je i naslov primarijusa, a u 1966. god. u zdravstvenim ustanovama varaždinske regije osim dr. R. Živkovića imalo ga je još svega troje liječnika, bili su to: prim. dr. Franjo Vogrinčić, (Varaždin, Klenovnik), prim.dr. Tadija Drinković (Novi Marof) i prim. dr. Đuro Antauer (Varaždin).

Poštovani korisnici, u otvorenom pristupu su dostupni novi naslovi relevantni za znanstvenike i istraživače hrvatske medicinske povijesti: udžbenici Klinika i fiziologija vitamina (I. Botteri, et al., 1938.) i Hematologija: uvod u nauku o krvnim bolestima (I. Botteri i S. Novak 1935.) u izdanju Liječničkog vjesnika, zdravstveno-prosvjetna publikacija Majka i dijete u izdanju Škole narodnog zdravlja 1934., dvije edukativne knjižice Hrv. knjiž. društva sv. Jeronima Bakterije u našem životu i gospodarstvu, 1930. i Domaća ljekarna: po uputi župnika Sebastiana Kneippa, 1898. te Cienik liekova k Hrv. slav. farmakopoei od godine 1888. u izdanju Kraljevske hrvatsko-slavenske-dalmatinske zemaljske vlade, 1895. 

Zahvaljujemo liječnicima na doniranim naslovima.

Poštovani korisnici, nastavlja se digitalizacija građe zavičajnog fonda bolničke knjižnice. Inicijatori jugoslavenskog simpozija Govorni poremećaj i lakša slušna oštećenja, održanog u Varaždinu 1987. godine bili su Savezna logopedska sekcija Saveza društava defektologa Jugoslavije, a organizirali su ga logopedi općine Varaždin na čelu s dr.sc. Darkom Novoselom. Skupu je prisustvovalo dvjestotinjak logopeda Jugoslavije, a izlagači su bili i varaždinski stručnjaci Stjepan Ozimec, Zlatan Ribić, Darko Novosel, Predrag Kezele, Miroslav Pospiš, Jadranka Međeral, Vesna Vinceković, Dunja Zebec i Ana Glamuzina.

Nakon Drugog svetskog rata u bolnici je (koja je do 1959. djelovala kao samostalna zdravstvena ustanova) nastavljen proces postupnog osamostavljivanja i osnivanja specijalističkih odjela. Godine 1954. bolnica je imala šest specijalističkih odjela i 342 kreveta i to: 112 na kirurškom odjelu, 36 na ginekološkom, 76 na interno-zaraznom, 87 na tuberkuloznom, 19 na odjelu za uho, grlo i nos i 16 kreveta na očnom odjelu. U bolnici je u toj godini radilo 10 liječnika i 37 lica pomoćnog medicinskog osoblja.

Početkom Prvog svjetskog rata na području Hrvatske i Slavonije bilo je 496 liječnika, od kojih 12 u Varaždinu. Mnogi su liječnici zbog ratnog stanja mobilizirani na bojišnice, a civilne bolnice su prerasle u pričuvne, zbog čega se civilno stanovništvo umoljavalo da ne opterećuje liječnike i medicinsko osoblje. Iz gradske bolnice mobilizirani su sekundarni liječnik Stojan Dević, upravitelj bolnice Rudolf Sabljak, bolničar Stjepan Šebrek i kotloložac Vinko Matijek.

Ministarstvo narodnog zdravlja Kraljevine SHS 1923. godine izdaje knjigu dr. Dobrivoja Gera Popovića "O bolnicama" kao posebno izdanje Glasnika ministarstva narodnog zdravlja. Bila je to prva službena publikacija u kojoj su prikupljeni statistički podaci o radu i uređenju bolnica u Kraljevini SHS. Među 32 bolnice u Hrvatskoj, Slavoniji i Međimurju navode se podaci i o Općoj javnoj gradskoj bolnici u Varaždinu. Broj kreveta se od početnih 80-100 koliko ih je bilo predviđeno prilikom izgradnje nove bolnice 1898. do 1923. povećao na 180 i nije se bitno mijenjao do izgradnje tuberkuloznog paviljona 1942. Dužnost primarnog liječnika i ravnatelja u to vrijeme je obavljao prim. Ivan Maixner.

Poštovani korisnici, nastavlja se digitalizacija radova djelatnika bolnice. Savjetovanje Simpozij o očnim pripravcima održano je u Varaždinu 1967. godine, Zbornik referata sa Savjetovanja Zdravo i bolesno uho u organizaciji Saveza medicinskih sestara Jugoslavije i Medicinskog centra Varaždin održano je 1976.,  a zbornik Uloga medicinske sestre u očuvanju zdravlja čovjeka, produženje radnog i životnog vijeka   u organizaciji Društva medicinskih sestara i tehničara SR Hrvatske i varaždinske podružnice 1980. godine.

Poštovani korisnici, digitaliziran je još jedan naslov iz fonda bolničke knjižnice. U Zborniku su tiskani radovi predavača sa zajedničkog sastanka Pneumoftiziološke sekcije i Sekcije za otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju Zbora liječnika Hrvatske, koji je održan u Bolnici za plućne bolesti i tuberkulozu u Klenovniku, 27. travnja 1974. godine. Zbornik je uredio prim. Vladimir Cvetnić. Nakon završene specijalizacije iz otorinolaringologije 1966. zapošljava se u Medicinskom centru u Varaždinu u kojem je u Službi za bolesti uha, nosa i grla djelovao do 1975. godine.

Medicinski fakultet završio u Zagrebu 1928. Po dolasku u Varaždin 1931. radi u gradskoj bolnici uz prim. Janka Šanjeka, a 1934. napušta bolničku službu. U travnju 1933. izabran je za liječnika Okružnog ureda za osiguranje radnika u Varaždinu. Bio je sudionik NOP-a od 1942. godine, zatvaran u doba okupacije,  odbornik Narodno-oslobodilačkog odbora, potpredsjednik NF-e. Ravnatelj Zdravstvenog centra (1959.-1964.). Počasni je član Zbora liječnika Hrvatske od 1970. Dobitnik spomen plakete ZLH-1974. povodom 100-te obljetnice Zbora. Odlikovan Ordenom zasluga za narod, Ordenom rada II. reda (1959.) i Velikim počasnim redom za zasluge za Republiku Austriju. 

Dr. Kalafatić je 31. ožujka 1933. godine u Varaždinu održao predavanje o transfuziji krvi u kojem iznosi primjere iz vlastite prakse što opravdava vjerovanje u usmenu predaju prema kojoj je prva transfuzija na kirurškom odjelu bolnice bila izvedena 1932. godine. 

Prim. Filip Dražančić (Trogir, 5.3.1885. - Varaždin, 5.2.1957.) prvi specijalist ginekolog u varaždinskoj bolnici i osnivač ginekološko-porodiljnog odjela (1946.). Odjel je bio smješten u krugu bolnice u zgradi "stare kirurgije" do 1957. godine kada se seli u nacionaliziranu adaptiranu vilu prim. Janka Šanjeka u Kolodvorskoj ulici. Tim povodom je za Varaždinske vijesti napisao  informativan prilog o problematici porodničkog rada u varaždinskom kraju.

KISELEVSKAYA Natalya Nikolaevna, specijalist za plućne bolesti- ftizeolog, vojni kirurg  (30.11.1899, Moskovsko rusko carstvo- 1948?, Jaroslavlj, SSSR). Voditeljica antituberkuloznog dispanzera u Varaždinu od 1938. do odlaska u NOP- 1942. Njen otac, Nikolaj Mihajlovič Kiselevski bio je visoko rangirani časnik Ruske carske vojske, heroj I. sv. rata i miljenik cara Nikolaja II., koji se tijekom Ruskog građanskog rata pridružio Bijeloj gardi. Nakon poraza bjelogardejaca s obitelji je evakuirana s Krima 1920. u Kraljevinu SHS.

Medicinski fakultet završio u Grazu 1935. godine. Specijalizirao 1940. u Ljubljani. Nakon što je Slovenija okupirana u proljeće 1941., dekretom mu je određen premještaj iz Bolnice Golnik na službu u Njemačku. Kad je to odbio, ostao je bez posla i s obitelji je protjeran u NDH. U Varaždinu je dobio namještenje u bolnici (01.12.1941.), a  pravo zavičajnosti grada Varaždina je stekao 1942. godine.

Srednju školu završava u Novom Sadu, a studij medicine u Pragu,13. ožujka 1920. godine. Službu u Varaždinu započinje 10.2.1943. godine, te ubrzo preuzima dužnost  upravitelja bolnice i šefa kirurškog odjela. Ordenom rada II. reda je odlikovan 1957. godine. Osnutkom Zdravstvenog centra razrješuje se 1.8.1959. dužnosti ravnatelja. Do odlaska u mirovinu radio je kao šef kirurškog odjela.

Rođen je 1911. u Zrenjaninu (Veliki Bečkere). Studij medicine završava u Budimpešti. Otorinolaringologiju specijalizira na ORL klinici u Zagrebu kod prof. Šercera i Budisavljevića. Od 1947. obnaša dužnost voditelja ORL odjela varaždinske bolnice nakon odluke uprave zdravstvene službe i socijalnog osiguranja o njegovom osnivanju. Kirurški odjel ustupa mu dvije sobe s po 11 kreveta i operacijsku salu u prizemlju sjevernog dijela zgrade sadašnje Uprave. U ožujku 1959. Upravni odbor bolnice donosi odluku da se dr. Čanji premjesti u specijalističku ambulantu i raspiše natječaj za novog voditelja. U svibnju 1959. odlazi na novu dužnost u sisačku bolnicu i tamo preuzima vođenje odjela do 1962. te nadalje radi kao odjelni liječnik do odlaska u mirovinu 1979. godine.

Jelisaveta Dugan se rodila 29. 8. 1918. u Pečuhu. Dvogodišnju medicinsku školu završila je u Budimpešti godine 1940-42. Uhićena je 1944. godine i deportirana u Auschwitz. Nakon oslobođenja od 1947.-1955. radila je u Ljubljani kao glavna sestra na internoj klinici, a potom kao šef kliničkog laboratorija u Bačkoj Topoli. Višu stručnu spremu za medicinske sestre polaže 1963. godine u Novom Sadu. Na dužnosti glavne sestre Medicinskog centra Varaždin bila je od 1964. godine do svog umirovljenja — rujna 1973. Od listopada 1973. preuzima dužnost predsjednice Saveza društava medicinskih sestara Jugoslavije. Za svoj rad i zalaganje, posebno na zdravstvenom odgoju, odlikovana je zlatnom medaljom Crvenog križa Jugoslavije, Medaljom zasluge za narod (1967) i Medaljom rada.

Diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1943. godine. Mađarski okupatori ga zbog političke aktivnosti hapse, muče i interniraju u logor Dachau u kojem ostaje do oslobođenja. Nakon rata počinje s radom u Čakovcu, a tijekom 1947. godine premješten je na kirurški odjel Opće bolnice u Varaždinu gdje kod poznatog kirurga primariusa Stevana Nikolića specijalizira opću kirurgiju. Specijalistički ispit iz opće kirurgije polaže u Zagrebu 1954. godine, a godinu dana nakon toga premješten je u Čakovec i postavljen za šefa kirurško-porodiljskog odjela tadašnje opće bolnice. Umro je 1976. godine na funkciji voditelja tadašnjeg Medicinskog centra u Čakovcu. Za svoj rad bio je odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, Ordenom rada sa zlatnim vijencem, a pred kraj života 1976. godine primio je i Nagradu oslobođenja Međimurja.

Poštovani korisnici, Hrvatska znanstvena bibliografija - CROSBI postala je dio Informacijskog sustava znanosti RH - CroRIS. Više o postupku upisa radova, modulima CroRIS-a i drugim novostima možete čuti na CZI YouTube kanalu.

https://www.youtube.com/watch?v=4deRh4Q0_Rg

Digitalizirana je fotomonografija Grad prije grada [devet desetljeća bolnice u Novom Marofu : (1926.-2016.)] koja ilustrira devet desetljeća rada Lječilišta. Publikaciju je uredila gđa. Miljenka Šimec, mag.soc.rada zaposlena u Službi za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof.

Poštovani korisnici, u digitalnoj zbirci OBV dostupan je još jedan naslov iz "zavičajnog fonda" knjižnice. Zbornik radova Bolesti pleure rezultat je stručnog skupa koji se održao 9. i 10. lipnja 1978. godine povodom 50-te obljetnice rada Bolnice za plućne bolesti i tuberkulozu Klenovnik. Digitaliziranom inačicom nastojimo očuvati građu od oštećenja, a istodobno je prikazati javnosti i učiniti dostupnom udaljenim korisnicima.

Završena je digitalizacija naslova Hitne intervencije praktičnog liječnika u Nakladi Liječničkog vjesnika iz arhivskog fonda bolničke knjižnice. Riječ je o zborniku radova koji je nastao prema predavanjima za usavršavanje liječnika koja su održana od 28. do 29.01.1938. godine u Hrvatskom liječničkom domu u Zagrebu. U zborniku je objavljen pregledni rad prim.  Janka Šanjeka na temu Nezgode kao predmet ratne hirurgije.

Poštovani korisnici, za potrebe izrade retrospektivne bibliografije radova djelatnika kirurgije u CROSBI-ju traže se stara godišta časopisa Acta Chrurgica Iugoslavica od 1954. -,  zbornici radova Intersekcijskih sastanaka kirurga Slovenije i Hrvatske i zbornici radova Kongresa kirurga Jugoslavije  objavljeni kao suplement časopisu ili samostalne publikacije. Ukoliko imate zaboravljen svezak u privatnoj biblioteci ili na odjelu možete ga donirati knjižnici. Brojeve časopisa koje posjedujemo u fondu  možete provjeriti  kroz poveznicu u naslovu.

Šef internog odjela Opće bolnice Varaždin od 31.6.1946. smještenog u Kapucinskom samostanu. 31.08.1954. godine odlazi na novu dužnost u Osijek. Da bi poboljšao dijagnostiku osniva skromni klinički laboratorij i radi u njemu s jednom laboranticom, a kasnije namješta još jednu. To je bila jezgra današnjeg modernog kliničkog laboratorija bolnice. Sudjelovao je u pisanju udžbenika prof. Ivana Botterija Unutarnje bolesti (1 . izd. 1940.-47.- 4. sv.), prvog udžbenika na hrvatskom jeziku kojim su se mogli koristiti liječnici u bivšoj Jugoslaviji. Prema navodima gđe. Vlaste Voskresensky, liječnice u mirovini i bliske rođakinje dr. Vugrinčića „u Zagrebu je završio sveukupno školovanje i uvijek bio prvorazredni đak i student. Na studiju medicine bio je u grupi od pet studenata koji su se isticali i uz molbu diplomirali prije službenog završetka 8. semestra. Studij medicine tada je trajao 4 godine. Diplomirao je 1939. godine. Vjerojatno je sve to bio razlog da je kao mladi perspektivni liječnik tako rano uspostavio kontakt s prof. Ivanom Botterijem. Rad dr. Vugrinčića na klinici Rebro prestaje 1946. i on se upućuje na interni odjel u Varaždin.“

U sklopu projekta digitalizacije nakladničke produkcije bolnice digitalizirana je "Mala biblioteka..." čije je izlaženje  1984. godine pokrenula Radna jedinica za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Medicinskog centra. Sastoji se od četiri sveska, a digitalizirani primjerci su dostupni kroz poveznicu u naslovu.

Varaždin je 21. veljače i 1. ožujka 1980. godine bio domaćin  specijalistima urolozima Jugoslavije  na poslijediplomskom tečaju u okviru  trajnog  usavršavanja liječnika koje je provodio Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Organizatori tečaja na temu Rak mokraćnog mjehura bili su Zavod za urologiju Kliničke bolnice  "Dr. Mladen Stojanović" i Radna jedinica za urologiju MC u Varaždinu pod pokroviteljstvom Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Tečaj je popraćen zbornikom radova u izdanju Medicinskog centra, a pristup digitaliziranoj verziji je dostupan kroz poveznicu u naslovu.

Časopis Acta medicorum, stručni prvijenac zdravstvenih radnih organizacija sjeverozapadne Hrvatske nastao je iz potrebe da se radovima obuhvati aktualna regionalna patologija u suradnji s centrima Bjelovara, Koprivnice i Čakovca i tako utječe na razvoj medicinske misli u regiji. Glavni i odgovorni urednici tijekom dugogodišnjeg izlaženja bili su Vladimir Cvetnić, Predrag Grims, Miroslav Pospiš, Ivan Pavliček i Ivan Kolar. Časopis je osnovan je 1975.  i bez prekida je izlazio do 2006. godine.

Jedna od tema ovogodišnje konferencije MICC 2022 - Medical Information Conference Croatia bila je skora reforma sustava vrednovanja znanstvene djelatnosti na koju su se obvezale sve članice EU. Europska komisija je iskazala nezadovoljstvo trenutnim sustavom vrednovanja znanstvene djelatnosti, istraživačkih projekata, ustanova i znanstvenika koji se fokusira na metričke pokazatelje poput IF-a ili H- indeksa. O razlozima reforme i prikladnijim kriterijima procjene te radnjama koje će biti implementirane u sklopu reforme govorio je prof. dr. sc. Srećko Gajović u izlaganju Vrednovanje u znanosti i visokom obrazovanju – može li se izvrsnost mjeriti. Izlaganje možete pratiti na You Tube kanalu.

Rodio se 1842. u Samoboru. Diplomu kirurga stekao u 25 godini na sveučilištu u Budimpešti. Od 1871. godine radio je kao kotarski liječnik u Stubici Donjoj, a 1881. nastavlja službu u Varaždinu kao gradski kotarski liječnik  gdje je ostao do smrti. Na skupštini gradskog zastupstva (vijeća) održanoj 20. srpnja 1898. imenovan je sekundarnim liječnikom gradske bolnice, a dodijeljen mu je i stan u građanskoj nemoćnici. Dr. Tičer je u bolnici radio kratko, umro je 30. lipnja 1900. u 58 g. života. Suvremenici ga se sjećaju kao revnog i savjesnog liječnika. Prof. Adolf  Wissert i dr. Vladimir Bazala ga spominju kao zadnjeg liječnika kirurga-ranarnika u Varaždinu koji su koncem 19. st. polako nestajali pred školovanim doktorima medicine (doctor medicinae universae).

 Poštovani korisnici,

u organizaciji Nacionalne i sveučilišne knjižnice produljen je probni pristup kolekcijama knjiga i časopisa izdavača Bentham Science na trima lokacijama Opće bolnice Varaždin. Zbirka e-knjiga sadrži više od 950 multidisciplinarnih naslova uključujući priručnike, monografije i udžbenike dostupnih za čitanje, a u okviru zbirke e-časopisa dostupno je više od 120 naslova na području prirodnih i tehničkih znanosti te područja biomedicine indeksiranih u WOS SCIE, Medline, Scopus, Chemical Abstracts, EMBASE itd.

Pristup izvorima s računala matične institucije osiguran je izravno putem IP adresa računala i traje do 31.7.2022. Kolekcijama možete pristupiti putem poveznice:

Bentham Science e-books & e-journals (nsk.hr)

O djelovanju dr. Placida Kralja sačuvano je malo podataka. Poznato je da je studij medicine završio u Pragu i da je u Varaždin došao kao mlad liječnik. U Obćoj javnoj gradskoj bolnici  koja se do 1898. nalazila na uglu Vrazove i Hallerove ulice obavljao je zdravstvene poslove kao gradski i primarni liječnik. Županijska skupština ga na prijedlog Gradskog zastupstva od 14. travnja 1894. imenuje gradskim fizikom. Tu je funkciju obnašao je do 1907. kada ga nasljeđuje dr. Hinko Blau. Liječničku službu u Varaždinu vršio je 43 godine. 

Prema podacima iz prvog broja Liječničkog vjesnika objavljenog u 1877. godini, redovni članovi Zbora liječnika kraljevina Hrvatske i Slavonije koji su radili u Varaždinu bili su: Beil Kamilo, Kralj Placido, Kompert Mavro, Meixner Ante, Pollitzer S. i Struppi Viktor. 

Dovršena je digitalizacija posuđenih primjeraka godišta časopisa Liječnički vjesnik: 1926(11,12) ; 1932(6,7,8,9) i Staleški glasnik: 1928(1-12) ; 1933(1-12) ; 1934.(1-12) iz arhivskog fonda bolničke knjižnice. Digitalizaciju je provela tvrtka Point.d.o.o. iz Varaždina uz suglasnost HLZ-a, a digitalizirana građa je dostupna kroz portal Metelgrad- Digitalna knjižnica i čitaonica.

Nakon teške prometne nesreće 13. veljače 1960. u Novom Marofu žureći na sprovod kard. Aloziju Stepincu, bečki nadbiskup kard. dr. Franz König  i njegov tajnik Helmuth Krätzl prevezeni su na kirurški odjel varaždinske bolnice u besvjesnom stanju s teškim ozljedama. Vozač Martin Stadler sudar nije preživio. Okolnosti pod kojima se ovaj kobni događaj desio, javnosti su dobro poznate. Iz crkvenih arhivskih zapisa Družbe sestara milosrdnica znamo da je šef kirurškog odjela, prim. Stevan Nikolić njegu nastradalih povjerio časnim sestrama (koje su još tada radile u bolnici) jer su govorile njemački jezik. Bečka je vlada zauzvrat, u znak zahvalnosti, odlikovala sestru Vatroslavu Alojziju Brlek zlatnom, a s. Vicenciju Paulu Tereziju Deduš, s. Mariju Olgu Milku Ciler i s. Makariju Mariju Makovac srebrnom medaljom. Odlukom predsjednika Republike Austrije od 7. veljače 1961. godine Velikim ordenom za zasluge za Republiku Austriju odlikovan je i dr. Velimir Kalafatić, koji je u to vrijeme obnašao funkciju voditelja Zdravstvenog centra.

"...Studira medicinu u Zagrebu do V. semestra, a zatim — dobivši kao odličan student Strossmayerovu stipendiju — nastavlja studij u Grazu gdje je apsolvirao 1923. godine. Zbog — kako sam piše u svojim bilješkama — obiteljskih i materijalnih razloga zapošljava se u Gradskoj bolnici u Varaždinu, radi i studira te uspijeva završiti studij tek za tri godine. Promoviran je za doktora sveukupne medicine 1926. godine u Zagrebu. Liječnički je staž proveo u Varaždinu, a vojsku u Varaždinu, Zagrebu i Makedoniji. Vraća se ponovno u Varaždin u Gradsku bolnicu i radi kao liječnik na kirurškom odjelu uz prim. dr Šanjeka do 1930. godine. Rješenjem Gradskog načelstva Varaždin br. 17. 633/1929. od 28. XII. 1929. imenovan je za privremenog, a rješenjem istog organa br. 7801/1930. od 29.V 1930. za kotarskog liječnika u definitivnom stanju. Tim momentom dr. Ivan Hercezi napušta bolnicu i rad u bolničkoj službi..."

Izvor: G. Piasek: In memoriam : Dr. Ivan Hercezi (27.X.1899.-9.II.1978.)

Medicinski fakultet završio u Zagrebu 1935. godine. Radio je kao liječnik u Varaždinu od 1936. do 1941. godine, isprva u gradskoj bolnici od 1936. do 1938., a od 1939. do 1941. kao liječnik Socijalnog osiguranja „Merkur“. Privatnu ordinaciju otvara 1. siječnja 1938. na Trgu kralja Tomislava 2 (kuća kavana Central). Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije odlazi u Kotoribu, a potom u Sv. Mariju (Međimurje) gdje radi do hapšenja od strane mađarskih fašista koji ga 1944. godine sprovode u koncentracione logore Auschwitz i Mathausen u kojima je bio od 1. srpnja 1944. do 20. kolovoza 1945.  Preživjevši strahote logora vraća se u Međimurje gdje radi kao liječnik do odlaska u mirovinu.
Izvor: Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. 1991;113(9-10):358-9.

Zahvaljujući inicijativi Doma narodnog zdravlja 1934. godine snimljen je propagandni, zdravstveno-kulturni film o gradu Varaždinu... u ozračju "patrijarhalnog mira". U filmu možete vidjeti kulturne i povijesne znamenitosti grada, a nekolicina kadrova je snimljena u Gradskoj bolnici i Domu narodnog zdravlja. Na arhivskim snimkama se pojavljuju časne sestre i vjerojatno prim. Šanjek s pacijentima u dvorištu bolnice. Film je izrađen u filmskom laboratoriju Škole narodnog zdravlja u Zagrebu.

Novak, Silvije, internist (Zagreb, 28. XII. 1900–Rijeka, 25. I. 1988). Najmlađi sin senjskog književnika Vjenceslava Novaka. Nakon završenog studija medicine u Zagrebu 1925./26. radi u Varaždinu kao bolnički liječnik do 1928. godine tj. do imenovanja asistentom Zakladne bolnice u Zagrebu. Sudjelovao je u radu varaždinske gimnazijske ekstenze i održao javno-pučka predavanja 3. travnja 1927. na temu Alkoholizam i prohibicija te Seksualna ljubav 4. i 8. ožujka 1928. godine.

Rođen je u Varaždinu 31.1.1898., umro u Zagrebu 29.11.1964. godine. Sin je dugogodišnjeg  gradonačelnika Varaždina Gustava Breitenfelda. Gimnaziju pohađao u Varaždinu, medicinu završio u Grazu 1. travnja 1922. Kao student suzbijao je zarazne bolesti u varaždinskoj okolici za vrijeme I. svjetskog rata. Nakon završenog studija radi kao sekundarni liječnik Gradske bolnice u Varaždinu gdje se bavio svim medicinskim granama, hitnom dijagnostikom i terapijom. Od 01.12.1924.  radi kao sveučilišni asistent Neuropsihijatrijske klinike u Zagrebu.

Dr. Ivan Baboselac, kirurg (Donja Bebrina, Slavonija 1885.- 1949.) Gimnaziju pohađa u Varaždinu. 22. srpnja 1911. u Innsbrucku je promoviran u doktora sveukupnog liječništva. Nakon završenog studija radi u varaždinskoj gradskoj bolnici u svojstvu sekundarnog liječnika. Tijekom Balkanskih ratova 1913. odlazi na ratište u Bugarsku, a nakon povratka preuzima službu u Zagrebu kao pomoćni liječnik bolnice milosrdnih sestara. 1920. godine imenovan je asistentom kirurškog odjela  iste bolnice. Za stečene zasluge u Prvom sv. ratu 1917.  je kao pučko- ustaški nadliečnik odlikovan zlatnim krstom na vrpci kolajne za hrabrost. Od 1.7. 1921. do 1941. postavljen je za upravnika bolnice u Zemunu. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske ustaški organi u Zagrebu smatrali su ga nepodobnim i poslije pozivanja u Zagreb i kraćeg pritvaranja i ispitivanja, po kazni je odredbom Ministarstva zdravstva krajem jula 1941. godine postavljen za ravnatelja Državne bolnice u Bijeljini. Učesnik je NOB-a. Nakon oslobođenja se kao pukovnik NOVJ vratio u oslobođeni Zemun na mjesto upravitelja  Bolničkog centra.

Zastupljeni autori Medicinskog centra Varaždin: Beer, Zlata ; Beer, Želimir; Bosak, Mirko; Brajša, Magdalena; Cik, Ivan;Grims, Predrag; Habunek, Marija; Hrman, Dragutin; Ilčić, Stanko; Jelaković, Anica; Koprek, Josip; Košić, Zdenka; Kukolja, Karmen; Kuzminski, Josip; Nothig, Vladimir; Obadić, Radomir; Ozimec, Stjepan; Pitner, Eduard; Poje, Renata; Pospiš, Miroslav; Sabolić, Valent; Sačić, Josip; Sačić, Smiljka; Smolić, Vesna; Špoljarić, Ivan; Vajda, Ana; Vladimir, Juvan; Vrus, Željko; Vučić, Ante.

Dr. Zoltan Bartaky, abdominalni kirurg, rođen je 1914. godine u mjestu Liborča u Slovačkoj. Studirao je medicinu u Ljubljani, Grazu i Zagrebu gdje je diplomirao 1942. godine i od tada radi na kirurškom odjelu varaždinske bolnice. Ubrzo se profilira kao prvi asistent prim. Stevana Nikolića. Za požrtvovan rad na polju kirurgije Prezidijum Narodne skupštine FNR Jugoslavije odlikuje ga Ordenom rada 1949. U siječnju 1952. godine premješten je na rad u bolnicu u Slavonskoj Požegi u svojstvu šefa kirurškog  odjela. Umirovljen je 1976. zbog radijacijskog oštećenja šaka. Umro je u Požegi 24. veljače 1996. godine.

Dispanzer za dojenčad i malu djecu je u sklopu Doma narodnog zdravlja u Varaždinu otvoren 13. srpnja 1940. godine uz prisutnost predstavnika vlasti, društava i ustanova koje surađuju s Domom narodnog zdravlja. Upravitelj Doma dr. Miroslav Posmodi pozdravio je prisutne, a zatim je liječnica dr. Goroslava Anđelinović, koja će voditi dječji dispanzer održala kraće predavanje o smjernicama i zadaćama dispanzera. Poslije prigodnog govora gradski načelnik g. Mirko Vučković otvorio je dispanzer kojeg su prisutni razgledali kao i ostala odjeljenja Doma narodnog zdravlja.

Dr. Goroslava Anđelinović, pedijatar (Sinj, 5. IX. 1903- Split, 1984.), Medicinski fakultet završava u Beogradu 1929. Pedijatriju je specijalizirala u Beču, Pragu, Parizu i Zagrebu (1935). Od 1934. do 1940. radi u Gradskom dječjem dispanzeru u Zagrebu odakle je premještena na rad u novootvoreni dispanzer za dojenčad i malu djecu pri Domu narodnog zdravlja u Varaždinu. Tijekom radnog staža u Varaždinu  održala  je niz predavanja i tečajeva  za trudnice i majke te je autor više informativnih priloga o prehrani i njezi djeteta objavljenih u tjedniku Varaždinske novine. Od 1942. sudjelovala je u NOP-u u Splitu, a 1943. i u NOB-u. 

Prim dr.Viktor Boić, bio je prvi voditelj Internog odjela koji je službeno osnovan usred rata njegovim dolaskom 3. kolovoza 1943. godine. Odjel je bio smješten u zgradi "stare kirurgije" i imao 15 kreveta, ali je pod svojom ingerencijom imao i 14 kreveta za liječenje zaraznih bolesnika smještenih u posebnom prizemnom paviljonu. Dr. Boić je poslove uglavnom obavljao sam, uz povremenu pomoć ponekog stažiste. Poteškoće u radu bile su prvenstveno nedovoljan broj liječnika i nedostatak  laboratorija. U bolnici ostaje do svibnja 1946., a potom se vraća u Zagreb u bolnicu na Svetom Duhu gdje vodi Interni odjel do umirovljenja 1962. godine.

Dr. Blanka Manzoni je 1930. godine s radnog mjesta šefa školske poliklinike u Banja Luci premještena u Varaždin u istom svojstvu. Varaždinska školska poliklinika kao organizacijska jedinica Doma narodnog zdravlja (1928.) otvorena je 13. svibnja iste godine. Otvorenju su  prisustvovali delegati zagrebačkog higijenskog zavoda, a medju njima i dr. Desanka Ristović- Štampar koja je tom prilikom u dvorani gimnazijske ekstenze održala javno predavanje o značenju školskih poliklinika. Rukovođenje poliklinikom je povjereno dr. Martinu Prelogu, specijalisti za unutarnje bolesti i bolesti pluća koji je do tada upravljao lječilištem za sušičave u Brestovcu kraj Zagreba.

Dr. Stjepan Stanković  je rođen 8.XII. 1872. godine u Varaždinu gdje je završio pučku školu i gimnaziju. Medicinski fakultet završio je u Beču. Službu u bolnici preuzima 1899. te istodobno obavlja službu gradskog kotarskog liječnika. Dr. Stanković će uz primarnog liječnika bolnice Ivana Maixnera, dužnost sekundarnog liječnika obavljati narednih deset godina. Umro je  24.II. 1944. u 72 godini života. Povodom  umirovljenja dr. Stankovića 1934., tjednik Varaždinske novosti objavljuje njegov životopis.

Prim. Mitar Jovalekić rodio se 7. studenog 1916. u selu Boljevići, Općina Bar u Crnoj Gori. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 31. maja 1947. godine. Nakon završene specijalizacije iz interne medicine na klinici Rebro, zapošljava se kao šef internog odjela u Općoj bolnici Bar, a potom službu nastavlja u Varaždinu kao voditelj internog odjela bolnice od 22. 11. 1955. do 30.11. 1962. godine. U Varaždinu je odlikovan Ordenom rada II. reda 1959. godine. Naziv primarijus stječe 16. listopada 1962. godine. Preminuo je 10. studenog 2006. u 90-toj godini života.

"Po ideji prim.dr. Mitra Jovalekića, interniste kardiologa iz Varaždina, da se kompletno zdravstvo grada integriše u jednu ustanovu, osniva se Medicinski centar "Blažo Orlandić". Tada na primjer u Crnoj Gori nije postojala higijensko-epidemiološka služba. On je prvi, vjerovatno po nekom receptu iz Hrvatske, insistirao na tome i na specijalizaciji iz epidemiologije...Jovalekić je bio direktor do 1966.  godine kada odlazi na subspecijalizaciju u London...Iako na čelu barskog Medicinskog centra Mitar Jovalekić nije bio dugo, ostavio je trag na zdravstvo u Baru i jedna je od najznačajnijih ličnosti tog vremena."

Izvor:  Dr. Ljubo Živković: Svaka je smrt jedna propast svijeta, posao ljekara dobro može da obavlja samo dobar čovjek. portalbar.me/info

Novo: digitaliziran rijedak primjerak medicinske bibliografije iz fonda  bolničke knjižnice. Među zastupljenim autorima prim. Drinković Tadija, ravnatelj Bolnice  za tuberkulozu pluća i plućne bolesti u Novom Marofu (1946-1983.)  i prim. Dujmušić Stanko, ravnatelj antituberkuloznog  lječilišta Klenovnik( 1938.-1945.)

Uz dozvolu HLZ-a i u suradnji s tvrtkom Point iz Varaždina digitalizirana je Bibliografija Liječničkog vjesnika 1877.- 1977.-  izvornik u  knjižnici OBV.

Dr. Anica Jovalekić, pedijatrica, zaslužna za izgradnju dječjeg odjela, u Varaždin dolazi 1.10.1955. godine. Voditeljicom Službe za zaštitu djece i dojenčadi imenovana je 1960. godine i na toj dužnosti ostaje do odlaska iz bolnice 07. kolovoza 1966. godine.
" …pravila sam planove za izgradnju dječjeg odjela u napuštenoj i derutnoj zgradi prijašnjeg zaraznog odjela. To je bio veoma naporan i iscrpljujući posao, a pomanjkanje novčanih sredstava bila je velika kočnica. Bila sam veoma uporna i nisam smjela pokazati malodušnost i teški umor. To je trajalo od 1. X. 1955. g. do 14. V. 1959. g. -gotovo tri i pol godine -tj. do otvaranja dječjeg odjela. Moji planovi izgradnje dječjeg odjela ostvareni su pod tehničkim rukovodstvom dipl. ing. graditeljstva gospodina Paske, s kojim sam bila u kontaktu cijelo vrijeme izgradnje do samog završetka. Mnogi elementi interijera, kojih na tržištu tada nije bilo, izrađivali su se po mojoj zamisli. Inženjer Paska izradio je nacrte i dao ih ručno obraditi (neke elemente za ambulantu, mliječnu kuhinju, dječje sobe i dr.). Kada je sve bilo na svojem mjestu i sve predviđeno i realizirano, otvoren je dječji odjel 14. V. 1959. i, već idući dan prihvatio prve bolesnike.“
Izvor: Četrdeseta obljetnica dječjeg odjela Opće bolnice Varaždin : 1959.-1999. / [urednik Miroslav Pospiš]. -Varaždin : Znanstvena jedinica Opće bolnice Varaždin, 1999. -

Intervju  dr. Vladimira Juvana, voditelja ginekološko-porodiljnog odjela (1957.-1978. ) objavljen u  Varaždinskim vijestima 1970. godine povodom otvorenja nove zgrade odjela.

Studija sadrži tabelarne prikaze statističkih podataka o radu antituberkuloznih ustanova u Kraljevini SHS kasnije Kraljevini Jugoslaviji, oblicima bolesti,  kretanju mortaliteta i mjerama za suzbijanje tuberkuloze.

"Prema podacima o mortalitetu kod više od deset miliona stanovnika, broj umrlih od tuberkuloze kretao se, za posljednjih trinaest godina, između 38.896 u godini 1918. i  30.676 u godini 1925;  čak i godine 1930  je broj umrlih iznosio  31.497 što je najniža cifra poslednjih pet godina, a uopšte najpovoljnija ako se uzme u obzir prirodno povećanje stanovništva. To je prvi prekid u stalnom porastu mortaliteta koji se od 1925 amo zapaža; ove poslednje godine umrlo je 30.676, a sledećih godina i srazmerno više: 1926-31.734, 1927-32.919, 1928-33.659, 1929-34.275, i tek godine 1930 spada broj na 31.497...Od 1918 do 1930  je ukupno umrlo od tuberkuloze 428.101, iz čega sledi da je bolovalo, duže ili kraće više od dva miliona ljudi, uz bar toliko njih koji su usled tako velikog broja bolesnika posredno ili neposredno, materijalno ili moralno bili pogođeni."

Rad III godišnjeg skupa Jugoslovenskog lekarskog društva 8., 9. i 10. septembra 1921. u Ljubljani

Dr. Mirko Crkvenac, župan. fizik (Varaždin): Tuberkuloza u županiji varaždinskoj
˝Pošto su mi zdravstvene prilike cijele varaždinske županije vrlo dobro poznate, jer u njoj djelujem i kao opštinski i kao kotarski i kao županijski liječnik već preko 20 godina, to sam odlučujućim faktorima tako slobodan preporučiti slijedeće: Ponajglavna zadaća nam imade biti prosvjetna. Narod je ovdje u kulturi zaostao. Mađjarsko-njemački vlasnik nije dozvolio da luč prosvjete sine u ta poštena hrvatska srca. Njemu je pogodovalo da živi u tami i da nezna za ostali, širi svijet. On poznade samo svoje ognjište, svoga susjeda, svoga župnika, učitelja i činovnika. Njega se ne upozorava na dušmanina naroda i na dušmanina zdravlja. Tuđincu gospodaru jest pogodovalo, što ta poštena prosta duša nije se znala podignuti, što ta poštena, prosta duša nije znala kakova je slast biti na svojoj grudi svoj. Tu su prostu, dobru dušu kojekakovim slatkim riječima i obećanjima uspavali i ona je kao sretna snivala u ropstvu, u kojemu ga je dušmanin naroda a i dušmanin tijela u obliku raznih bolesti podjedao i redove mu proredjivao.˝