Roman Sunce na zalasku zasnovan je na transponovanim elementima piščeve biografije.
Pripovedanje u prvom licu ostvareno je na vrlo sugestivan i umetnički uspeo način, pa se zato smatra daje Osamu Dazai usavršio roman u novijoj japanskoj književnosti.
Sunce na zalasku pripoveda o nestajanju starog japanskog sveta, odmah posle Drugog svetskog rata, obeleženog vremenom lomova i haosa.
Majka kao prava plemkinja tiho i smireno završava svoj vek.
Naođi, teški narkoman, umoran od života, nasilno ga prekida, poveravajući tajnu svojoj sestri: bio je iskreno zaljubljen u suprugu slikara, koja je opisana kao Bogorodica.
Pisac Uehara, u kome ne teče plava krv, čeka svoj neumitni kraj - smrt zbog tuberkuloze.
Uprkos nihilističkom pogledu na svet, koji ne iskupljuje ni ideologija ni vera, Osamu Dazai pri kraju romana ostavlja tračak poslednje nade: rađanje novog života.
Dok svi umiru, jedino Kazuko, glavni lik i ujedno pripovedač romana, nastavlja da živi, očekujući dete.