Narodi se ne stvaraju dekretom.
Narodi su posljedak tisuć* ljetnih djelovanja dijelom znanih, a još većma neznanih duhovnih i materijalnih snaga života.
Na postanak i razvitak rijeke nalik je postanak i razvitak jednoga naroda.
Od mirijada kapljica vode što se probijaju kroz zemlju i izmedju kamenja primajući u se vidljive i nevidljive sastavine njihove, rad ja ju se živi izvori; sitan curak slijedeći puteve najmanjega otpora radja potoke, koji udružujući svoje snage, obilazeći, a po nuždi i rušeći zapreke, hite naprijed, dok daleko od izvora ne zašumi snažna bujica.
Promatrajući njezinu širinu, sluteći joj dubine, ćuteći moć njezine struje, tko će uočiti i pronaći sve vrutke njezina postanka? Pa ipak, silan uvir njezin samo je zbroj njezinih izvira.
Tako je i s narodima.
Možemo slijediti njihov nastanak do izvjesnoga stupnja prošlosti, znamo da im je sadašnjost samo zbir svega prošloga — no izvori njihovog postanka, čas stapanja prvih kapljica ljudske sebesvjesnosti u sićušnu prvu zajednicu, prva njezina vidljivost, prva afirmacija, to nam je zastrijeto neproničnim mrakom.
...