Koliko li su već pojedinci, razne ekspedicije, pa i zadnja Challenger-ova, sabrale grade iz mora, te osvijetlile mnoge tamne strane
u zoologiji!
Ali je to sve još uvijek premalo prema onome, što se krije u morskim dubinama. Bezbroj ti se poteškoća namiče pri sakupljanju morskih životinja: valovi, nezgodne sprave itd.
Pa kada bi ove sprave i bile možda zgodne, čovječje oko ne prodire u veće dubine, te se tako zoolog namjeri samo na životinje, koje mu slučajno dođu pod ruku.
Zato bi bilo presmjelo nadati se, da će ljudi ikada doći na kraj istraživanju u moru.
No uza sve to pojedinci ne sustaju, nego se laćaju posla, da istraže more barem u toliko, u koliko se dade.
I mi Hrvati imamo svoje more, koje se je do sada dosta slabo istraživalo.
Dalmatinska je obala ipak više istražena od obala hrvatskog Primorja, te bi bilo nužno, da se u florističkom i faunističkom pogledu bolje istraži i ova sjevernija obala našega hrvatskoga mora.
U ovoj sam radnji pokušao, da obradim jedan samo mali odiocelenterata: Hidroidpolipe hrvatskog Primorja (od Rijeke do Karlobaga) i Rovinja.