Tko zna, kako se drugdë po obrazovanom svëtu narodni jezik na gimnazijali predaje i koliko se nakon osam godinah od učenikali zahtëva, da znadu o svom materinskom jeziku, priznat će, da je već i kod nas bila prëka potreba takove najvišim gimnazijskim razredom namënjene knjige, u kojoj će se historijskim putem razvijati slika hervatskoga jezika, počamši od njegovih najstarijih vremenah.
Po nalogu visoke dvorske kancelarije bervatske zapade meni taj posao, da ga izversim; a ja ga evo, premda istom nakon đve godine, predajem u ruke gospode učiteljah hervatskoga jezika na gimnazijah trojeđne kraljevine.
Njihova bit će dužnost, da izkustvom dokažu, jeda-li sam željenu sverhu polučio ili niesam: moje je cversto uvërenje, da je takova knjiga neizkazano važna, ako-li ozbiljno želimo naputiti učenika, da. razložito upozna hervatski jezik i njegov naravski ustroj. Zašto samo tim putem, i nikojim drugim, dobit će on pravi pojam o tom, što je život jezika i njegova zakonost; samo tim putem dokučit će, jeda-li su razna pravila slovnička, kojimi se može biti i preko reda muči, puka samovolja ili kako valja da jesu, poslčdak zakonab jezičnih.
...